Dvije i dvadeset četvrta je bila čitalački zanimljiva godina, najviše iz razloga što sam otpustila „moranja“ koja su društvene mreže nametnule posljednjih nekoliko godina (ta moranja sam generalno nastojala napustiti u ovoj godini, ali o tome u nekoj drugoj objavi…).
Kvantitativno sam pročitala najmanje od svih godina otkad #odmalogprinca postoji, a i kvalitativno je bilo čudnjikavo jer kad biste me pitali šta sam čitala, a da je u meni baš odjeknulo, nisam sigurna da bih imala pravi odgovor. Ono na šta sam ipak ponosna je to što sam ispunila sebi datu riječ da neću kupovati knjige samo da bih ih kupila, jer to čine svi, jer moram baš sad imati taj naslov (i slobodno nastavite niz svega onoga čime sami sebe varamo kad kupoknjigoholičar u nama zaječi). Odluka koju djelomično planiram nastaviti i sljedeće godine je bila da čitam knjige koje već imam i ne znam kako, ali čini mi se da me to u izvjesnom smislu i usporilo… Uopšte se nisam opterećivala time da knjigu MORAM pročitati za 2, 5, 10 dana… neke sam čitala i po mjesec, neke (evo npr. ovu koju još uvijek čitam) i po dva. I znate šta, super je to! Vratila sam se na defaultne postavke, one zbog kojih sam se u čitanje i zaljubila.
Shodno tome, logično je da brojke nisu impresivne i da nisam ispunila GR izazov koji već nekoliko godina sebi zadajem u istom broju, a to je 50. Zapravo sam, negdje na pola godine, obrisala izazov i ne vjerujem da ću ga opet postaviti jer me i dalje užasno nervira način postavljanja knjiga preko GR bibliotekara pa one grupe pa notifikcije… ne, nemam vremena ni živaca. Profil ostavljam jer mi je ipak zanimljivo čitati komentare drugih na djela koja i sama čitam, i to još uvijek radim po istom principu kao i ranije – tek nakon što djelo pročitam i sama napišem osvrt te otprilike zaokružim neku vlastitu ocjenu. Čitanje komentara nakon vlastitog dojma mi se pokazalo korisnim za konačno sumiranje pročitanog.
Kad smo već kod GoodReads-a, hajde da evo napišem nešto i o tome šta je tamo zabilježeno o mojim čitanjima (iako se to uopšte ne slaže sa mojom vlastitom evidencijom :D).
Navodi se tamo da da sam ove godine pročitala 16 knjiga, a nisam – zapravo sam pročitala 29 (& Mesneviju koju čitam i o kojoj sam vam pisala tu)! (dvije su u trenutku pisanja na čitanju, ali planiram ih upisati u pročitane ove godine). Dakle, čak 13 knjiga nisam uspjela pronaći na GR, ali zato postoje na mojoj listi!
Smatra se da je najtanja knjižica koju sam ove godine čitala bila Rumijeve Ljubavne pjesme, a najdeblja Cortasarove Školice. (Interesantno je da sam ovu drugu čitala u e-formatu, preko mobitela i nije mi smetalo. Naprotiv, ozbiljno je produbilo moja razmišljanja o kupovini Kindle-a).
U prosjeku sam, kažu, čitala knjige od cca 266 stranica 😀 (ovo je, recimo, isto jedna banalnost koja mi se pojavljuje u kontekstu savremene posvećenosti čitanju – BROJ STRANICA – roll eyes!)
Ove godine sam konačno pročitala i Džentlmena u Moskvi koji prema GR statistikama stoji „na policama“ još 1 519 497 ljudi! Ja sam ga ocijenila trojkom, što će reći da je, prema mojim mjerilima, solidna knjiga, ne u rangu visokokvalitetnih, ali svakako da među onima koje su mi legle i koje bih ipak pročitala u određenim stanjima uma. Dakle, ne bih je odbacila.
Kad smo već kod ocjenjivanja, i apropos te teme sam ove godine bila izbirljiva (i također smatram da ću nastaviti trend). Neke knjige uopšte nisam ocjenila jer smatram da se ne mogu ocijeniti mjerilima od 1 do 5, iz inih razloga. Neke prosto pročitam da bih nešto naučila i nema mi smisla ocjenjivanje kako bi se zadovoljila forma. Kao ni u školi… Ionako sam sve bliža tezi da je brojčano ocjenjivanje postalo glupavo i da je ključ u formativnom… Oh, odoh ja opet u obrazovne sheme i dileme… šta ću, svak se češe tamo gdje ga svrbi!
Uglavnom, iako nisam ocijenila baš svaku od tih 16 knjiga koje je GR evidentirao kao pročitane, na osnovu onoga što jesam donio je prosječnu ocjenu, a to je 3.5! Ok, zlatna sredina, nekako se sve ove godine okrećem oko te brojke. Rekla bih da čak mislim i da sam na ocjenama veća škrtica no što to ovako izgleda. Od knjiga koje sam pročitala, najbolje ocjenjena je Semper Idem koja ima prosječnu ocjenu 4.83, a ja sam je ocijenila četvorkom. I da, vezano za ocjene, knjiga koju ću proglasiti „najboljom“ u 2024. je ona koju sam na GR ocijenila trojkom, uz napomenu u komentaru da je riječ o 3.5! 😀 Toliko o brojčanim ocjenama, lijepo vam ja kažem – jedna prava trojka često se u životu ispostavi boljom od one petice samo radi petice! (da, opet pričam o školi, oprostite!)
TOP LISTA NADREALISTA
Zvaničnu top 10 listu ni ove godine nemam i dalje smatram da iz svake knjige u datom trenutku dobijemo nešto (i ništa je nešto) pa mi je rangiranje tog tipa postalo malo bezveze… Imam nekakvih pet koje su mi najviše legle i koje sam izdvojila za #bookmas24 izazov kojem sam se u decembru pridružila, ali ono šta želim reći je zapravo da i te koje uđu u neki najuži krug jesu ustvari one koje su me subjektivno najviše dotakle u trenutku čitanja, što znači da one ne moraju nužno biti književno najkvalitetnije, nego su meni lično najviše značile i dale mi to nešto što mi je tad trebalo.
E sad, šta sam to ustvari čitala ove godine?
Redom kojim sam čitala…
* BESPOTREBAN ČOVJEK, Edin Salčinović – interesantna savremena proza u kojoj se autor poigrava detaljima iz bosanskohercegovačke stvarnosti zaokružujući pet priča u jednu povezanu zajedničkim protagonistom, rezigniranim novinarem crne hronike, Ademom Džankom. Zanimljivo, nepretenciozno, sa elementima fantastike i humora… Pruža osjećaj positovjećenja ako se u svijetu mediokriteta danas ponekad osjećate neshvaćeno i kao da ništa ne možete uraditi… a ipak želite…
* ŠKOLICE, Julio Cortázar – knjiga koju ću, ako moram, staviti na prvo mjesto ovogodišnjih – da, to je ta kojoj sam dala 3 (3.5 zvjezdice). Stavljam je na tron jer smatram da je književno najuspjelija od svih koje sam ove godine čitala, a pod tim mislim – drugačija, najinovativnija, najuvrnutija. Moje čitanje je također bilo takvo, kao amplituda 😀 Trajalo je poprilično dugo, bilo je trenutaka kad mi je bilo stvarno naporno, ali i dijelova koji su mi bili divni… Razlog zbog kojeg ova knjiga jeste u toj mojoj TOP listi jeste taj što me neki finalni dojam, onaj koji ostane nakon čitanja, negdje još uvijek drži. Roman pamtim, a takve smatram dobrim. 😊
* VATRE SKRIVENOG BLAGA, Šefik Husagić – roman je koji sam čitala kao saradnju. Za autora nisam prije čula te mi je s te strane bilo drago da upoznam nešto novo. Međutim, radnja mi je poprilično izlapila i ne sjećam se mnogo, osim da sam očekivala nešto drugačije. U naslovima djela su linkovi koji vode do teksta gdje sam o njima pisala pa o dobrim i manje dobrim stranama ovog romana možete čitati tu.
* LJUBAVNE PJESME, Rumi – „Tako mi Boga! Čeznem da raspustim lance svoga ega.“
O Rumiju ću tek čitati i tek pisati. Ovo je mala zbirka njegove poezije, nominalno ljubavne… Ipak, svaki iole upućeni čitalac (ili pratilac njegovog života i rada) zna da se tu ne radi (samo) o ovosvjetovnoj ljubavi, nego o onoj mnogo većoj, dubljoj, iskrenijoj… Rumijevi stihovi su put do Suštine, pronalazak sebe u Njemu… Čitajte! Sporo, sa ponavljanjima, često…
* HRONIKA IZGUBLJENOG STOLJEĆA, Amer Kapetanović – još je jedan naslov koji je do mene stigao iz IK Vrijeme. Interesantno djelo jer su mi suštinski i problematizirane teme zanimljive. Riječ je o postmodernisitičkom faktografskom romanu u kojem se kroz 7 cjelina i kroz konzulske priče govori o Bosni, sve do novog doba. Ostavlja nas sa pitanjem da li je Bosna utopija?
* ZIKROVI I DOVE, El-Gazali & ISHRANA U KUR'ANU I HADISU, Lejla Boškailo – bila su moja ramazanska čitanja. Svake godine pročitam nešto sa religijskom tematikom, ove godine su to bili ti naslovi. Zikrovi i dove je, iako iz pera jednog od najvećih filozofa islamskog svijeta, djelo pisano prosto i lahko shvatljivo ljudima različite naobrazbe. Kako i stoji u samom naslovu, riječ je o zbirci različitih zikrova i dova primjenjivih u različitim životnim situacijama. Druga knjiga je iz pera naše Mostarke, prof. dr. Lejle Boškailo, i bila mi je veoma interesantna zbog koncepta ishrane koji promoviše. Riječ je o afirmaciji zdravih stilova života, potaknutih vjerom i vjerskim principima. Neke odlomke sam ostavila i ovdje na blogu.
LINK DO GAZALIJEVE KNJIGE NEMAM, ALI DO “ISHRANE” IMAM…
* U KVARU SU NAM OGLEDALA, Mujo Musagić – zbirka je pjesama koju sam također dobila iz IK Planjax i za čijeg autora prije nisam znala. Pisanje o zbirci, koja mi se svidjela, i koja govori o tome kako bi bilo lijepo da konačno vlastite odraze pronađemo u travi, oblacima ili vodi… jer ništa na svijetu ne smije ostati prazno… dovela me u kontakt sa autorom zbirke, gospodinom Mujom, zbog čijeg e-maila sam bila sretna što pišem o knjigama! Zašto? Zato što sve ove riječi, koliko god nekad ne izgledalo tako, na koncu nađu svoj put do onih koji ih razumiju.
* GRAVITACIJE, Senka Marić – roman koji mi je prijao, koji mi se svidio, koji je u meni, koji sam osjetila. Senka piše tako da osjećam, da mi je poznato i da se prepoznam. Kao i u njenom prvijencu, mojoj knjizi godine 2021, tako se i ovdje desilo prepoznavanje i ovo je knjiga koju preporučujem ako volite čitati žensko iskustvo.
malo usputne samoljubavi, u stilu gravitiram… 🥰 #odmalogprinca
GRAVITIRAJTE I VI DO LINKA SA KNJIGOM…
* REZERVNI UPALJAČ & LJETNO KINO, Mili Đukić – zbirke pjesama Milija Đukića poetske su projekcije stvarnosti i sadašnjice. Đukićev lirski subjekt je dijete poraća i mladi čovjek turobne sadašnjosti u kojoj, iako toliko godina nakon, još uvijek grebu tragovi rata… Uz to, rezigniran je i živi stihijski… Ako volite našu savremenu poeziju, preporuka.
LINKOVI DO KNJIGA: UPALJAČ, KINO…
* SLOBODNA, Lea Ypi – kako je izgledalo odrastanje u Hodžinoj Albaniji u svojim memoarima naslovljenim i kao „Odrastanje na kraju historije“ piše albanska autorica Ypi. Djelo je pitko i uprkos opisanim teškim političkim prilikama, lahko probavljivo. Prevedeno je na preko 20 jezika, a suštinski, kako i sam naslov svjedoči, propituje fenomen slobode i življenje u tiranskom sistemu. Iako danas mislimo da živimo demokratiju, počesto izgleda baš suprotno… S obzirom da je Albanija, nakon oslobađanja, doživjela i građanski rat i pad civilizacije, čitanje Leinog romana postavlja i pitanje da li je potpuna sloboda uistinu ideal kojem treba težiti ili su nam ipak potrebne granice. Nije najbolja knjiga koju sam pročitala ove godine, ali definitivno jeste od onih koje sam registrovala kao zanimljive.
* PRIČE O LJUDIMA I LJUDIMA, Indira Kučuk Sorguč – meni su bile interesantno ljetno štivo. Iako nisam fan Ja, mahaluša fazona, ove priče mi nisu bile naporne, čak su mi i odgovarale. Kako sam i napisala u osvrtu – neopterećujuće, humoristično i sarakastično štivo koje ostavlja „na kafi sa Indirom“ dojam.
* PUT OD CRVENE CIGLE, Marijana Čanak – je nešto što je u potpunosti bilo po mom ukusu! Jako mi se svidjela ova zbirka priča koja tematizira žensko iskustvo, snagu, posebnost i moć, i to putem motiva menstrualne, odnosno ženske krvi. Velika, velika preporuka od mene! Uz to, od autorice sam dobila i najljepši komentar ikad apropos pisanja o knjigama:
„Ovo je jedno od najlepših čitanja koja sam dosad doživela. <3 Hvala ti, vredelo je napisati tu knjigu!“
Vrijedi pisati, pa knjigu ili o knjizi, svejedno je. ❤️
LINK DO ZBIRKE “PUT OD CRVENE CIGLE”…
* CRNA KNJIGA, Luka Tripković – jedno veoma simpatično, skoro 600 strana teško, djelo. Knjiga koju sam čitala na ljetnom odmoru, koja me svojom radnjom okupirala, koja ima krimi vajb, a koja ustvari oštro kritikuje Srbiju danas. Zapravo, ja bih rekla – bilo koju zemlju na Balkanu – danas. Vjerujem da će Tripković u budućnosti kazati puno toga još. Ovo je bio interesantan korak. Odlomke iz romana čitajte ovdje i ovdje.
* A TI ZAKLJUČAJ, Adisa Bašić – P R E D I V N A zbirka priča o ljubavima i brakovima, o odnosima… Po mom ćeifu u potpunosti. Jako mi je žao što je rasprodana i fakat apeliram na reizdanje.
BOLJI MI, Lamija Begagić – zbirka koju sam čitala neposredno nakon prethodne. Također mi se svidjela. Teme su slične, s tim da su međuljudski odnosi u Begagićkinoj zbirci prošireni, tj. nisu samo u pitanju partnerski odnosi. Ova zbirka je dostupna još uvijek, a o obje sam, kao i o zbirci pjesama ZLATNI PIR MEĐU LJUDOŽDERIMA Gorana Simića pisala u 3u1 objavi koja prati augustovska čitanja.
Da, dobra je i ova zbirka pjesama!
* LEMONS, LEMONS, LEMONS, LEMONS, Sam Steiner – nešto je što sam čitala usput, na telefonu jer nisam u datom trenutku sa sobom imala fizičku knjigu. Interesantna kratka drama o nedostatku komunikacije među ljudima. Prati priču dvoje mladih koji su u ljubavnoj vezi i koji jedno drugom nastoje reći sve ono što šute. Može se pročitati za 1 dan, a konceptualno i tematski je interesantna. (P)ostavlja pitanja za razmišljanja…
* SEMPER IDEM, Đorđe Lebović – autobiografska romansirana priča koju su mnogi označili knjigom života. Meni nije od tih, ali mi jeste prijala i jeste mi pružila poruku da je ZLO UVIJEK I SVUGDJE ISTO, da je univerzalno i da je prosto u čovjeku.
* DŽENTLMEN U MOSKVI, Amor Towels – ove godine je konačno i taj roman kod mene došao na red. Svidio mi se! Jedno lagano, neopterećujuće štivo prepuno poruka topline i ljudskosti. Davno sam ga kupila, dugo sam ga prebacivala s mjesta na mjesto, poprilično mi se nije ni čitao zbog hajpa koji ga je svojevremeno pratio, ali sve u svemu – nije loš i dala bih ga na čitanje nekome ko bi me pitao da mu dam nešto „lijepo, a da nije teretli“.
nismo bili u Moskvi, ali #knjigaposvuduša…
* NIČIM IZAZVANA, Emana Tabaković – zbirka pjesama „djevojke koja piše“ i koju smo ovdje upoznali zbirkom prvijencem Dođi u moje tišine. Zrelija, odlučnija i ničim izazvana piše o svemu što je i inače žulja… o svijetu oko sebe, sebi, ljubavi, smrti i ratu. Zaneseno, mladalački i pitko!
uspomena sa promocije Emanine zbirke… (august 2024.)
* VRATI JOJ LAMBADU, Marija Petranović Šerifović – diiiivnaa zbirka pjesama, od onih koje označavam riječju „poistovjećenje“! Pjesme koje volim.
uspomena sa promocije Marijine zbirke (novembar 2024.)
* JA SAM, Damir Uzunović – prvo djelo koje smo čitali u okviru #čitajmobezopterećenja knjiškog kluba. Ideju o zajedničkom čitanju imam već nekoliko godina, ali iz nekog razloga se nikako nisam usuđivala da je i pokrenem. Vaši odgovori na ankete postavljene u storiju su konačno „presudili“ i izglasali ste roman „Ja sam“. Čitali smo ga u novembru. Čitanje je bilo čudnjikavo, izazivalo je različite reakcije, od potpunog nesviđanja preko diskusija o tome „šta je pisac htio reći“ do afirmativnih stavova na kraju. Negdje sam, u konačnici, ostala s idejom da će nam se djelo više više sviđati s određenim odmakom i idalje mislim tako. Treći dio je, u mom slučaju, „iščupao“ stvar i zbog njega mi nije žao što sam čitala. Ne znam da li bih i kome mogla preporučiti, ali držim se za Treću očevu smrt kao najvalitetniji dio trilogije.
* MOJA DŽEDDA, MOJA ARABIJA, Amina Isović – Bukvić, jedno izuzetno zanimljivo djelo koje evo čitam duže od mjesec i pol dana jer mu je naprosto i ritam takav, ne traži da se kroz njega trči. Dnevnički zapisi i autoricini memoari o životu u Saudijskoj Arabiji, početkom našeg stoljeća, nekoliko godina nakon rata u Bosni. Iako pisano tada, djelo je objavljeno tek 2021. godine i jako je interesantno kao jedno od onih koje ruše predrasude, sklanjaju veo sa različitih „rekla-kazala“ priča, vrlo objektivno pisano, a opet i sa puno emocije i ličnih stavova… Svidjelo mi se!
* STAKLENI VOJNICI SA ŠAVOVIMA, Marko Vračević – volim godinu završiti poezijom, tako će biti i ove godine. Marko je moj drug, jedno neizmjerno toplo biće velikog srca i njegova zbirka je takva. Debitantska je i nagrađena na poetskom konkursu Nove Poetike te je tako i ugledala svjetlo dana. Prepuna je simbola i metafora, dugih narativnih rečenica prepunih detalja, govori o realnom životu i procesu iscjeljivanja kroz tri simbolična ciklusa: Oprezno!, Razbijanje i Šivanje. Ako volite melanholičnu poeziju sa prizvukom ljetnih guma koje odlaze u smjeru prošlosti, onda je ova za vas!
❤️
* Zadnje dvije knjige koje sam pročitala ove godine su stručne i čitala sam ih u okviru perzijske sufijske književnosti. S obzirom da je riječ o materiji koja me zanima i o kojoj također namjeravam ostaviti trag na blogu, ostavljam i njih dvije ovdje, a u narednoj godini napišem i nešto detaljnije. To su knjige ŠTA JE SUFIZAM Martina Lingsa i ŽIVI SUFIZAM (Ogledi o sufizmu) Seyyeda Hosseina Nasra.
Toliko, godinu sam htjela završiti palestinskom poezijom, ali ću izgleda 2025. njome početi! Svakako sve drugo u prethodnoj godini i nije odjeknulo glasno kao jecaj Palestine, ali nažalost nedovoljno glasno, ne onoliko koliko bi trebalo da čuju, da genocid stane… Nadam se da će nova godina donijeti kraj!
U konačnici, ako moram 5, neka budu ove sa slike… ali samo uslovno, stvarno samo uslovno…
Kao i uvijek, želim vam da čitate… i da budete zdravi!
Leave a Reply