Priče o ljudima i ljudima Indire Kučuk Sorguč su na mene ostavile „na kafi sa Indirom“ dojam. Neopterećujuće, humoristično, sarkastično. Kome je poznato Indirino prethodno stvaralaštvo, shvatit će ako jednom riječju kažem – mahalski.
Autorica u svom prepoznatljivom ja, mahaluša fazonu, kroz 34 priče opisuje specifični, sarajevski milje, neobične ljude iz „čaršijske galaksije“ koji svaki svojom sudbinom, životima, bolima i razgovorima, svakodnevnim i uobičajenim, donose jednu poznatu, ali ipak uvijek, sa svakim od njih, novu sagu. Topos jeste specificiran, Sarejevo, ali to, ako promijenimo sitne specifičnosti mogu biti ljudi iz bilo koje čaršijske mahale, bilo kojeg grada. Kod Sorguč su to sarajevske jalije i legende, a kad bismo ih smjestili u npr. moj Mostar vrlo lahko bi mogli postati oni koji sarajevske marifetluke mijenjaju mostarskim liskalucima.

#knjigaposvuduša 📍hotel Aminess Port 9, Korčula, juni 2024.
Riječ je, dakle, o kratkim, humorističnim, kolumnističkim, punim digresija i usputnih komentara, pričama o likovima koji su, kako je kazao recenzent, „osmislili sarajevski duh“. Takvi podsjećaju na Džamonjine jer suštinski jesu isti. To su svi oni budalasti, na svoju ruku, nesretni koji izlaz iz svoje nesreće traže u smijehu. Stoga je humor možda i osnovna stilska nit tih priča, ali on je tu zapravo da se u njega zamota tuga. Jer iako je prilikom čitanja smijeh nezaobilazan, one su u svojoj srži istinski tužne. Jedna od takvih koja se meni izdvojila kao najbliža jeste Luda Rabija koja mi je zaista izazvala suze, a tužna je i Kanafa za vješanje bilmeza. Od onih koje su me nasmijale izdavajam Kad prošišti pretis-lonac ili pisanu dnevničkom formom Sedam dana na Tajlandu.
U Odavde do vječnosti pročitala sam najljepšu rečenicu zbirke (autorica uz čitanje te priče predlaže slušanje Žutih dunja od Indexa, a intermedijalno preplitanje muzike ili filma je često i u drugim pričama):
„Ja svoju Aišu nisam nikad ni poljubio. Njena duša je meni bila dovoljna.“
Posebna specifičnost zbirke jeste lingovostilistička, odnosno ogleda se u specifičnom jeziku – slengu sarajevske mahale koji možda s novim generacijama donekle i izumire pa je nastojanje Indire Kučuk Sorguč da ga sačuva od posebne kulturološke važnosti. Bitno je napomenuti i to da su ove priče, u svoj svojoj neozbiljnosti, i ozbiljna kritika društva u kojem žive i obitavaju svi ti marginalni likovi.
Stoga, za kraj izdvajam jedan citat o izmetlijama iz priče Helać od kuma:
„Dakle, sve pada pred činjenicom da možeš biti kralj, car, najjači, najljepša, genijalan, poliglota, filmski star, oskarovac, nobelovac, najveći sin svih naroda i narodnosti, državnik, direktorica, operna diva, mirotvorac, borac, ognjenpricaš, zlatnoznačkaš, udarnik, univerzitetski profa, Alija Sirotanović, pop zvijezda – ali ako nisi kralj dobrote, doživljavam te isključivo ko izmetliju.“
Knjiga je objavljena u Planjax Group izdanju kao jedan od nagrađenih rukopisa na konkursu Fondacije za izdavaštvo 2021. godine.
Naručiti je moguće ovdje.

do sljedećeg sunčanog pozdrava,
#odmalogprinca ☀️🌊

Komentariši