knjige koje su me najviše dojmile u 2023. godini

E sad, rekapitulacija…

Neću praviti liste. Ne znam koliko uopšte imaju smisla i koliko ih pratimo. Na kraju prošle godine rekla sam da ću se, ove, više družiti sa poezijom. Ne znam da li sam to ispunila. Rekla sam da ću čitati po planu „nema plana“, ne znam da li sam i to ispunila, ali ono što jesam jeste da sam pratila vlastiti tempo, a ne tempo koji zahtijeva Instagram. Ne mogu ja to, definitivno nisam taj lik. I smatram da objave samo „objave radi“ nemaju smisla, da se prepoznaju, da su isforsirane i da ih je lako uočiti. I ne, nemam ja ništa protiv onih koji se time vode, samo smatram da ja nisam ta i da ova cijela priča nije tako ni počela pa ne želim da je vjetrovi odnesu u tom smjeru.

Nisam ni od onih koji se vode za brojkama kada je čitanje u pitanju. Ponekad je jedna knjiga veća i važnija od 80 drugih. U čitanju se ne broji broj pročitanih stranica, već broj onoga što nas ti redovi nauče, što iz nas izvuku, koliko nas ozdrave, koliko upute, pruže utjehu, nadanje ili razumijevanje onda kad treba. Svojoj djeci u školi često imam običaj reći da lektira ne smije biti smor, ako je smor onda je uopšte ne moraju čitati, ali da ČITATI trebaju, da trebaju naći ono što im se sviđa, da i tu lektiru pokušaju čitaju tako da ih odmara, a ne umara, jer tad se pronalaze odgovori. Oni su možda još uvijek mali pa ne mogu da spoznaju, ali bitno je kad-tad spoznati. Bitno je spoznati da čitanje nije broj. Ove sam, kao i prethodnih otkad imam nalog, postavila isti čitalački cilj na GR, a to je 50. (P.S. Hoće li mi stvarno ikad iko objasniti kako da postavim knjigu koje tamo nema?) Skoro sam ga stigla, tri mi fale do cilja, ali sam shvatila da je bilo mjeseci gdje sam čitala jednu knjigu i onih gdje sam čitala osam. Postoji život i izvan instagrama, a on nam diktira štošta. Zato neka ne obeshrabruju ni ti neispunjeni GR ciljevi. Mnogo važnije je šta smo i koliko, od tih koje jesmo pročitali, dobili.

Prolazeći kroz pročitano odlučih da izdvojim sljedeće naslove:

• MOJA KNJIGA GODINE (i definitivno od onih kojima ću se u životu vraćati): „Stanje opsade“ palestinskog pjesnika Mahmuda Darviša. Čitala sam je u januaru, prije ovog velikog da prostite svjetskog SRANJA (jer ne znam koju drugu riječ da upotrijebim da iskažem svu gorčinu koja je u meni zbog trenutne situacije), a ispunila me osjećajem ponosa, prkosa, mira i ljubavi. Poezija koja nas uči da se ljudi mogu voljeti čak i kad su im zastave u ratu i poezija koja nas uči da Čovjek nikad ne umire i da se svoje do smrti voli i brani. Molim vas, čitajte Darviša. Važno je, mnogo je važno.

• Od onih koje su me u januaru (bio je dobar čitalački mjesec) još dotakle i natjerale na razmišljanje izdvajam „Kroz karavakat“, istinita priču o Sarajliji Rušidu koji postaje jasenovački koljač. Stilski uopšte nije neki biser, a mislim da autor i nije imao namjeru da stvara nešto takvo. Ali… ovo je izuzetno potresno i teško probavljivo, ali važno, važno djelo. Opet – važno! Za našeg čovjeka, ovog prokletog ubogog sa Balkana, koji se od vlastite historije nikad oporaviti neće, važno, važno. Primjetih neki dan da ima pokoji primjerak u Klubu knjige Andrić u Mostaru. Nema je gore na slici jer sam čitala posuđenu knjigu.

• Sljedeća je „Polje kruški“ gruzijske autorice Nane Ekvitimišvili. Moje upoznavanje sa gruzijskom književnošću, i to kroz rečenice koje paraju stomak. O djeci sa poteškoćama i našem odnosu i pogledu na njih i njihov svijet. Čitajte.

• Od onih koje su me potresle (naravno da primjećujete šta je glavni faktor za moju kategorizaciju knjiga koje preporučujem!) jeste i „Filip“ francuske autorice Kamij Lorans. Također istinita priča o užasnom gubitku djeteta, i to greškom doktora. Kratko djelo, kratke rečenice, ali bolno do bola.

• „Soba za tugu“ ukrajinskog pisca Andrija Ljubke, melanholična i divna zbirka priča od kojih sam dobila sljedeće: voljeti, živjeti i trajati. Sa onima koji su važni.

• Mihaelu Šumić ne mogu nikako zaobići u ovom presjeku, i to njenu fantastičnu zbirku pjesama „Nekoliko sitnih uboda“ i još fantastičniju zbirku priča „Herbarij svete smrti“. Šumić piše drugačije. I to je moj osnovni dojam kad je njeno djelo u pitanju. Drugačije, hrabro, eksperimentalno, zrelo, sa akcentom na čisto žensko iskustvo, od praiskona do danas. Od ove autorice očekujem još više u budućnosti.

• Jedan od najboljih romana koje sam pročitala ove godine je zasigurno roman ujgurskog autora Perhata Tursuna „Sporedne ulice“. Ovo je tematski nešto što ja volim da čitam. Spoj egzistencijalizma, realizma, struje svijesti i ozbiljnih društveno-političkih pitanja. Vjerujem da je i autor poprilično nepoznat, ali ovima koji vole takve „teške“ priče o magrinalizovanim junacima, preporučujem upoznavanje.

To bi bilo to! Ima li ih 10? Čekaj da prebrojim! Nema, 8. Kažem vam ja ne idu meni te liste. Meni samo ide da pričam o djelima koji mijenjaju biće. Moje barem, pa se ponadam i ponekog od vas koji ovaj profil pratite.

Profil koji i dalje sporo raste, ali koji ima svoje ljude. One koji vole i razumiju književnost. Profil iz kojeg se izrodio blog, koji mi je smiraj, moje mjesto, ono bez potrebe za lajkovima i šerovima, a koji je u 2023. napravio veliki pomak, na kojem je zabilježeno 8367 pregleda od 5619 posjetilaca. Nisam ja u brojevima, rekoh vam već, ali mi je drago što dolazite i dijelite svoje vrijeme s mojim jer tu ja stvarno volim da budem. Zato veliki pozdrav za sve vas koji ste na blog ovako ili onako došli iz: Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Amerike, Njemačke, Austrije, Kosova, Švedske, Slovenije, Češke, Kine, Makedonije, Norveške, Turske, Kanade, Holandije, Švicarske, Italije, Irske, Španije, Belgije, Francuske, Australije, Grčke, Ujedinjenog Kraljevstva, Danske, Meksika, Poljske, Tanzanije, Novog Zelanda, Kipra, Rumunije, Bugarske, Mađarske, Egipta, Rusije, Ukrajine, Nigerije, Vijetnama, Somalije, Albanije, Indije, Singapura, Zambije, Kazahstana i Portugala. Zadnjih desetak me uveseljava, makar i klik bio slučajan 😀

Toliko, selfie, naravno, za kraj godine! U duhu ljubavi sa prethodne objave. 😀

Mostar, decembar 2023.

Čitamo se i u 2024.

Hvala!

#odmalogprinca