Preporuke, osvrti, recenzije...

„SVI SMO DOVOLJNO JAKI DA PODNESEMO BOL DRUGIH.“ (La Rošfuko, Maksime)

KAMIJ LORANS je francuska književnica rođena 1957. godine. Iako svjetski priznata, višestruko nagrađivana i iako članicom žirija najprestižnije nagrade za roman u Francuskoj, Gonkurove, njena književnost našoj čitalačkoj publici donedavno je uglavnom bila nepoznanica. Zahvaljujući IK Vaganar, maloj, ali vrijednoj ekipi koja pred nas donosi kvalitetnu francusku i frankofonu književnost, imamo priliku upoznati njeno djelo.

„Filip“ je roman (neki će, zbog njegove kratkoće, reći novela ili pripovijest) koji predstavlja spisateljsku prekretnicu Loransove. Sve do nastanka tog djela, bavila se pisanjem fikcije, međutim tragični događaj gubitka tek rođenog djetata, nije samo prekretni trenutak njenog života, nego i njene književnosti. Bol se pretače u riječ.

Djelo je sastavljeno iz četiri ciklusa naslovljena infinitivnim glagolima: PATITI, SHVATITI, ŽIVETI, PISATI. Na svega 53 stranice zaokružena je putanja boli, od prolaska kroz nju, prihvatanja do izlječenja. Ako se od takve boli uopšte izliječiti može…

Ipak, nije slučajan Bretonov citat sa početka u kojem se navodi da treba stići do dna ljudskog bola i otkriti njegove čudne sposobnosti da bi se moglo dočekati ono za šta vredi živeti.

Put do onoga za šta vrijedi bio je uistinu bolan. Naprosto preteško je i zamisliti šta znači iznijeti urednu trudnoću svih devet mjeseci, roditi živo dijete i dva sata nakon poroda dočekati da ti bešćutno jave kako je mrtvo. Kako je imalo svega dva sata da zaokruži svoj ljudski život.

To preteško iskustvo Lorans ispisuje fragmentarno, bez uljepšavanja. Autorica, protagonistica, majka, majka umrlog prvog djeteta, ispisuje osmrtnicu, lirski i nadasve iskreno i bez kalkulacije. Ostavši bez djeteta, ostaje bez sebe, bez tijela, izvjesno vrijeme i bez riječi. Filipova smrt, njena je smrt. Poslije njegovog ugašenog života posjeduje jedino razdiruću bol. I mlijeko koje i narednih mjesec dana nadolazi, kao opomena, podsjetnik i kazna. Hranjenje kao spomen na umiranje. Filip je pretrpio fetalnu patnju, biološko stanje gušenja koje dovodi do nedostatka kiseonika. Umirao je više od šest sati. Pritom, doktor nije uradio ništa. Filipa je ubila nestručnost. Bahatost. Bolesna ambicija i bešćutnost. „Dete je umrlo“, sve je što majka dobija od onoga od koga je trebala dobiti njegu, pokušaj, trzaj, borbu. „Ljekar nema obavezu da uspe. Ali je dužan da učini sve što je u njegovoj mogućnosti“, navodi se u medicinskom pravu. Filipu su ukradene sve mogućnosti zato što doktor nije iscrpio svoje. I ne samo da ih nije iscrpio, već nije ni pokušao.

„Ovo je priča o ženi koja je, na najvažniji dan svoga života, pretvorena u cepanicu.“ O ženi koja je, traživši od doktora objašnjenje dobila pitanje: „Šta vi znate o tome?“ Mislim da nikad i nigdje nisam pročitala okrutniju rečenicu i silno želim da vjerujem da je fikcijska. Nažalost, nije. Stvarna je, stvarna poput smrti djeteta koje je možda, da je napravljeno bilo šta, moglo živjeti. 

Lorans je preživjela. Preživjela je i sažaljive poglede i poluutješne riječi i kvazi brigu. Preživjela je zahvaljujući slovu. U drveni ram svog života utkala je gvožđe od rečenica. U suprotnom bi se srušilo sve. Preživjela je pišući. Pisala da bi živjela. Pišući ga oživljavala. U slovo mu grob pretvorila. Jer ono što nijedna stvarnost ne može da uradi, mogu riječi.

Na kraju ostavljam citat koji je ispisala, a koji kao da svakim slovom ispisujem i ja:

Nikad nisam shvatila zašto se na početku univerzitetskih studija budući lekari biraju polažući prijemni ispit iz matematike. Trebalo bi im tražiti da objasne neki Prustov tekst: jezik ljudi i sveta bit će im korisniji od jezika brojki, osim kada budu računali dobit, ali se pretpostavlja da to nije osnova nekog poziva. Medicina je, na kraju krajeva, humanistička nauka: prijemni test iz književnosti, psihologije ili čak, kao nekada, iz prevoda s grčkog omogućio bi da se u isti mah odbace štreberi i sirovine, što bi već bilo mnogo.“

Lorans je hrabra autorica i mi ćemo se sigurno sresti ponovo.

„Filip“ je važan roman i želim da ga čita što više nas. Vi iz BiH potražite ga u Ramajani. U Srbiji je dostupan u široj prodaji.

#odmalogprinca

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s