IK Vrijeme, 2023. (naruči ovdje)

• Ne možeš se vratiti: ni gradovima, ni ljudima. Oni koje si napustio, ono što si napustio, ne stoji, čak i ako ti staneš, računajući da dovoljno si, odveć si daleko. Ono čemu se pokušavaš vratiti neprekidno se udaljava, jednom kad se udaljiš. Ništa nije tvoje: najmanje ono što si odbacio.

• Ta se smrt nije trebala desiti. Ja se krećem tlom, jer nemam kamo. Ona ima čitavo nebo, sve visine ovog svijeta. Svaku mogućnost da me se kloni. Zašto bi ptica letjela tamo gdje se ljudi kotrčjaju, zašto bi skončala na staklu ili točkovima automobila? Samo je trebala činiti ono što čine sve ostale ptice – letjeti nebom. Sada bi bila živa.

• Uvijek nas ubije neka naša odluka, neki kompromis koji nismo htjeli napraviti. Život je kompromis i kompromisima se održava. Živjeti znači kompromitovati. Ali uprkos svim kompromisima na koje pristanemo, na koncu nas ubije neko “samo” na koje nismo pristali.

• Ne može se biti bivši fašista, kao što se ne može biti ni bivši ubica.

• …književnost pronalazimo na neočekivanim mjestima. Češće u policijskim zabilješkama nego u akademijama. Napokon, moralo bi biti jasno kako je akademija nauka i umjetnosti posljednje mjesto gdje bi umjetnost trebalo tražiti, kao što je crkva posljednje mjesto gdje će razuman čovjek potražiti Boga.

• Zakon ponude i potražnje je neumoljiv i odnosi se na sve. Ono čega je malo, skupo je. Zato je sloboda, uz ljubav, najskuplja, zato je ona najveća vrijednost. Zato sloboda, kao i ljubav, nema cijenu.

• Kraj ljubavi poraz je pobune. Kada se ljubav povuče, svijet se vraća. S njim i njegova brutalna vladavina nužnosti. Kraj ljubavi nije trenutak otrježnjenja. Povratak stvarnosti, povratak tamnoga kralja, znači kraj još jedne mogućnosti boljeg svijeta.

• Gledam djecu i majke koje kao dronovi prate svaki korak čeda njihovih, spremne da ih spase od silnih opasnosti koje kriju dječija igrališta. Nije čudo, velim sebi, da sinovi kod nas s roditeljima žive do pedesete, šezdesete godine, dok ih smrt ne rastavi.

• Shvatio je da je čitav život niz intimnih mikrokrajeva svega, da ono što smo voljeli nestaje, a nostalgija postaje naša religija.

• Niko sebe ne može preživjeti, ako o tome ko je, šta je i kakav je dosljedno i bespoštedno promisli.

• …jer to je, pravo za pravo, jedino zbog čega se ne kajem, jer samo tada kada sam volio, bio sam bolji od sebe, samo tamo gdje sam najviše rizikovao, gdje sam sve rizikovao, nešto sam dobio, sve što sam ikada imao tada sam dobio, jer imaš samo ono što voliš, ljubav je sve što ćeš ikada imati…

---

Ako niste slušali, o romanu “Antonije napušta Boga” govorila sam OVDJE.