U Istanbulu sam već 10 dana. Došla sam da liječim tijelo, ali, kao i uvijek, u ovom gradu liječim dušu. Sa čovjekom sam. Sami smo, prepušteni jedno drugom. Sami. Mnogo puta sumnjala sam u ispravnost da, zauvijek odluke. U samoći Istanbulom obgrljenom ne sumnjam.
U ovom gradu lomi me sve. Lomi me brzina, različitost, gužva, bolesni ljudi oko mene, starci i siromasi… Lome i istovremeno jačaju. Osjećam tu da pronalazim svrhu, odgovor na ono u nama vjekovno zašto. Osvještavam i prolaznost i koliko je nevažno čime se u danu zamaramo, što nas muči i zbog čega brinemo.
Shvatam šta je važno. Šaka onih koji brinu. Zagrljaj umjesto vike i prepuštanje mjesta starici u autobusu umjesto pretvaranja da ona nije tu, da je ne vidiš.
Ovaj grad čini da vidim… i ne samo očima.
Ovaj grad mi pomaže da prihvatam sudbinu i sebe.
Došla sam da liječim tijelo, ali Istanbul mi liječi dušu.
16. 12. 2025, u autobusu za Buyukçekmece, na putu za istanbulski sajam knjiga, 14:27 h
•••
U bolnici smo, OtoJinemed se zove. Ovo je i bolnica i poliklinika i hitna pomoć I IVF centar. Kažu da su pioniri IVF-a u Turskoj. Idemo s jednog sprata na drugi, od medicinske sestre do doktora i u krug. Loše govore engleski, sporazumijevamo se kako stignemo. Na kraju nekako sve bude dobro. Rukama i nogama, dođemo gdje treba. Trenutno sjedimo u hodniku, čekamo da anesteziolog pregleda A. nalaze krvi i EKG.
Posmatram ljude oko sebe. Svi nešto traže, pitaju, žure… Izgleda kao ludnica. Ovi ljudi u haosu savršeno funkcionišu. Mislim da drugačije ne bi ni znali.
Mirni smo. Čini se. U subotu imamo još jednu folikulometriju. Odlučujući dan ove faze procesa je ponedjeljak.
microTese je u 8.
Nadamo se…
18. 12. 2025, OtoJinemed Hastanesi, 14:04 h
•••
Operacija je u toku.
Čekam i molim.
Prije operacije pitam A. šta bi da ti je neko prije 19 godina, kad smo prvi put izašli, rekao da ćemo danas biti ovdje. Kaže, rekao bih mu: “Saçmalama!” U slobodnom prevodu: “De ne zajebaji…”
Davno je rečeno da je život najbolji ispisivač priča.
Šta bih ja rekla?
Ne znam.
Da li bih ponovila.
Da.
Ovo su one minute u kojima se pobriše sve osim onoga zbog čega si tu gdje jesi.
22. 12. 2025, Ota&Jinemed, dok čekam da završi microTese, 09:16 h
•••
Došli smo po dijete.
Nismo ga dobili.
Dobili smo drugo.
U Istanbulu nismo rodili dijete.
Vratili, ponovo rodili, nas.
26. 12. 2025, dan pred povratak kući, 17:14
🙋♀️ #odmalogprinca
Leave a Reply