„Ako te struja nosi ka otvorenom moru, nikada nemoj plivati u suprotnom smjeru i pokušavati da se vratiš na obalu. Opusti se, ne paniči i morski tok će te sam vratiti na kopno.”
Čitanje ovog romana mi je išlo sporo i ako do sutra ne završim zbirku priča koju trenutno lektorišem, “Mladoženja i mlada” će biti i jedino djelo koje sam pročitala u oktobru. Išlo je sporo zato što sam očekivala nešto drugačije, možda priču o sudbinskoj ljubavi, no ruska književnica Alisa Ganijeva, u romanu koji se 2015. godine našao u finalu „Ruskog Bukera“, jednostavnim stilom, kratkim poglavljima i rečenicama zapravo prikazuje raslojenu realnost društva 21. stoljeća. Radnja jeste smještena u Dagestan, no priča je mnogo univerzalnija i prevazilazi postavljene prostorne granice. Simbolično se otvara u vozu u kojem se nalaze Patja i Marat, putnici iz Moskve u kojoj se školuju. Vraćaju se u rodni Dagestan, zemlju „sitničavog naroda“ izraslog „daleko od elite.“ Ti mladi ljudi jesu u centru radnje romana, ali zapravo su tek okosnica priče o neprolaznoj borbi između tradicije i modernosti.
Roditelji, posebno majka, svim silama žele oženiti Marata. Odredili su datum, rezervisali salon iako, apsurdno, nemaju mladenku. Stoga, od sijela do sijela, traže prikladnu. Patju pak forsiraju na udaju, govoreći joj da će, ako uskoro ne pronađe odgovarajuću priliku, ostati usidjelica i „stara cura“ koju niko neće htjeti. U međuvremenu se njih dvoje upoznaju i zaljubljuju, dijeleći, uprkos tradiciji, duboku potrebu za slobodom i ličnim izborom. Naravno, njihovim roditeljima su oni sve samo ne idealan izbor…

Osnovni narativni tok, kako i spomenuh, zapravo nas vodi u mnogo ozbiljnije teme… Ganijeva na humorističan, bizaran i groteskan način propituje ekstremizam, religiju u savremenom dobu, patrijarhat… Bavi se neprolaznim pitanjima svevidećih „komšinica-kamera“ poput preljube, djevičanstva i ostalih vrhovnih pokazatelja časti… Preispituje ih kroz prizmu običaja koji su važili nekad, ali, svjedoci smo, tinjaju i danas. Zanimljiva je epizoda sa bludnicom Anđelom koja sve svoje grijehe sapire udajom i maramom… Osim Timura koji me užasno nervirao jer je opsesivni bolesnik, egoista i sektaš kojem je religija pokriće za kriminal, Anđela mi je ostala od najupečatljivijih likova upravo zato što se u njenom liku zrcali apsurd i licemjerstvo društva.
Šta je istinski moral, pitamo se svjedočeći društvenom rasulu u kojem je cijeli sistem postavljen onako kako ne treba (poznato?), od škole koja je u službi režima do svih ostalih segmenata društva u kojem vladaju politički oportunisti, propagandisti časti i morala. Jedna od važnih tema koje roman pokreće je i islamofobija, aktuelna i bolna teme savremenog doba. Ganijeva nastoji proniknuti u to šta islam jeste, a kako ga često nastoje prikazati (npr. likom Halilbeka…)
Ljubav Marata i Patje otpor je nazadnom sistemu i skarednosti običaja poput braka bez prethodnog poznavanja ili sujevjerja, ali autorica nas, umjesto sretnog kraja, ostavlja u razmišljanju… Kako završavaju oni koji se usuđuju da misle (drugačije)?


Suštinski, mogli bismo reći da je „Mladoženja i mlada“ roman o sukobu između neprosvjećenosti i obrazovanja, a iako je možda riječ o putu na kojem se često gubi, poruka koja ostaje nakon čitanja je da je ipak najvažnije ići svojim putem, bez obzira na to što struja nosi ka otvorenom moru. Jer… ako ostanemo vjerni sebi, ipak ćemo možda jednom naći put do kopna.
Iako čitanje u meni do samog kraja nije izazvalo emociju (bit će da sam ravnodušna na stil savremenih romana :D) pa roman ne mogu srcem preporučiti, ipak bih rekla da bi mogao biti interesantan onima koji vole ironiju i aktuelnu socijalnu tematiku.
Pišite mi jeste li čitali i kakvi su vaši stavovi o sukobu tradicije i slobode?

P.S. 📍 Olhuveli, Maldivi, juli/august 2024.
Putujem sjećanjima… iako bih se rado teleportirala…


Leave a Reply