PRIVREMENA UDALJENOST
Putujem
neudobnim autobusom
trećeg reda
tražeći se u drugim gradovima;
gdje me nikad nije bilo,
pokušavam otresti nagomilane i preteške
misli sa svojih ramena.
Nakrcan autobus,
nepoznati ljudi
mogu mi prodrijeti u misli.
Nehajno odmahujem rukom
i nastavljam živjeti u svom kaosu
čekajući da se rasprsnem.
Vrpoljim se u sjedalu
C14
rado bih ti se vratio
ne umijem.
Dopusti mi čežnju za tobom,
ako osjetim kako je nemati te
možda shvatim
koliko mi nedostaješ.
ZADNJA POEZIJA TEBI
Zalupi jako vratima kad pođeš
neka to bude znak
tvoje odsutnosti
osjeti kako ti po leđima
šiba septembarski vjetar
koji ne može zamijeniti moje ruke.
Ako me se sjetiš
nemoj snužditi glavu
osim ako nećeš obrisati
blato sa svojih bijelih cipela.
Ako te bude zanimalo gdje sam i šta radim
pošalji pismo po golubu pismonoši;
nisam na onoj adresi.
Ne traži me
ni u čemu
ni u kome
ni fragmentni dio mene,
navrati
tu i tamo
u moje misli
da ti zagrlim postojanje.
JEDNOG ĆEMO DANA SKUPA BRATI KAMILICU
Svakodnevno te pokušavam dodirnuti
nisu mi ruke kratke nego je nebo daleko.
Sanjao sam noćas kako te gledam s livade
na kojoj sam brao kamilicu
ti u nekom bijelom autu bez krova, juriš
prema zalasku sunca i nestaješ.
Za sobom ostavljaš oblake po nebu
nisu bijeli
tamnoplavi su, skoro ljubičasti
u boji pokore moje najdraže.
Pozdravljam je, Marija je u apsidi
pozlaćena, velikih bizantskih očiju
ljudi na klecalima mrmljaju molitvu
u lažnoj poniznosti traže sveti mir.
palim svijeću i predajem te njoj.
Želim vjerovati da su tvoji putevi bezbrižni kao Marijine ruke
koje dodiruju nebo,
želim vjerovati da će doći vrijeme kad ćemo jednog dana
skupa brati kamilicu.
❤️
MARKOVU ZBIRKU MOŽETE OSVOJITI AKO NA INSTAGRAMU @ODMALOGPRINCA U KOMENTAR ISPOD OVE OBJAVE NAPIŠETE ŠTA JE ZA VAS POEZIJA (a tu je i još jedna pjesma :).
Love,
#odmalogprinca
Leave a Reply