Otac prima inzulin desno, blizu pupka. Prima inzulin jer ima šećer, ima šećer jer je bio u logoru, u logoru je bio jer se zove Mehmed, Mehmed se zove jer mu se dedo tako zvao. Dedo mu je bio partizan, otac mu je bio hodža. Mehmeda su odveli u logor jer u svijetu, među tolikim ljudima, možda je premalo ljubavi, što znači da je premalo Boga, jer Bog je ljubav, ili ljubav ne znači zagrljaj, tople ruke oko uplakane kćerkice, ili Bog ne znači ljubav, jer ljubav sigurno ne znači ožiljke po plećki i stomaku, krivo zarasla rebra i noćne more? Desno, blizu pupka, blizu pupka, desno. Ožiljci.
One response to ““Drugi čas ontologije”, Emina Kovačević”
-
[…] Zbirka broji ukupno 63 pjesme, ja izdvajam 14 njih kao posebnije od posebnih. Poklanjam vam iznad omiljenu „Kenan“ (koju sam osjetila cijelim bićem jer je meni, rođenoj Mostarki, Mostar jedan i nepojmljivo mi je da ne mogu hodati Avenijom ili Starim Veležovim niti da jedan Ante ne može na Stari most), a ispod „Među ljubičicama“ (jedna stvarna slika u kojoj su rasla djeca 90-ih) i „Pimpek“ (nena je u Emininoj poeziji posebna figura, a ova pjesma je pravi primjer poetskog humora kojim se Kovačević brani). Na blogu su i pjesme „Bista“ i „Drugi čas ontologije“. […]
Leave a Reply