✍️☕📚 Pjesme iz razbijenog ogledala, Bea Balta- Manjgo

IK Besani
84 str.

“Svijet nas sve slama, ali poslije neki postanu posebno jaki upravo na onim mjestima gdje su bili slomljeni.”

Ernest Hemingway

U tvome zagrljaju stanuje mir

Išli smo jednom na kurs pravilnog disanja
ali nije nam instruktor rekao
da se najpravilnije diše kad
se diše kao jedno
onako kako dišemo stiješnjeni na starom trosjedu
koji ima toliko godina da mu točkovi za izvlačenje
više ni ne rade
I mi smo mu dali godine,
peta, evo
jecali, uzdisali, vrištali
omeđeni njegovim, od naslonjača do naslonjača,
granicama

Nekad u ljubavi nemaš odmah sve
Često zajedništvo gradiš
ciglama od straha i svađa
koje bude komšije
Ponekad nerođeno dijete ne rastavi
Već sastavi
I razvod spoji, ne raspoji

U tvome zagrljaju stanuje mir. 
Nedjelja je i skupljam fragmente života. 
Decembar je, hladno je i mogla bih 
da se smrznem
od unutrašnjeg bola
Ali, u tvome zagrljaju stanuje mir
omeđen naslonjačima ostarjelog trosjeda.
Želim ostati tu. 

Ni ne znam ko si , a pocijepao si mi utrobu 

Mrtvo ti dijete jebem
zagrmio je pijani muški glas
na spratu ispod našeg
Žena se svađala
nešto stakleno se slomilo
lomilo se od buke i u mojoj glavi
Otišao je
čuli su se glasovi
i valjda zatvorila je vrata
U meni je odzvanjalo
mrtvo ti dijete jebem
Tu noć nisam mogla spavati
Vjerujem da nije ni ona

Nadam se da mu nikad više nije otvorila vrata
Ili makar da je izgubio moć govora
Da šuti, zauvijek da šuti.

---

Zbirka pjesama “Pjesme iz razbijenog ogledala” druga je zbirka naše drage Bee Balta- Manjgo ili nama poznatije kao @od_malog_princa. Sam naslov me podsjetio na jednu situaciju iz učionice. Najteže je pisati o sebi. Priznati ono što inače ne bi ili ogoljeti svoje emocije. Za pismenu zadaću dala sam temu da napišu iskreno o sebi i zamisle kako stoje ispred ogledala. Šta vide? Kako gledaju sebe svojim očima? Jedan rad mi je privukao pažnju jer je učenik napisao da ne voli ono što vidi i da bi najradije razbio ogledalo. Razgovarali smo poslije o tome i kako razbijeni djelići, krhotine stakla više ne mogu biti ono isto ogledalo ma kakve kintsugi metode u pitanju. Slomljene stvari i povrijeđeni ljudi ne gube svoju vrijednost, već kroz oporavak postaju još ljepši i snažniji. 

A sad malo i o zbirci.

Čitajući poetsku zbirku naše Bee pratimo gradaciju emocija koje kroz motive krhotina, a svi ih imamo u životu, istražuje različite teme, a sve su onovremene i ovovremene. Nasilje nad ženama, nemanje empatije, suočavanje sa odsustvom ljubavi, pronalazak onoga kome je bitna vaša sreća, vaš osmijeh, “bezdijetnost”( Bea se hrabro poigrala s riječima), do oslobađanja sebe i katarze. Nekako mi pod ruku u zadnje vrijeme i dolaze djela čiji autori pišući “ozdrave” sebe.
Pjesnikinja kroz pet međusobno povezanih ciklusa: Iz razbijenog ogledala, Staklo, Ogledalo, In vitro i Autorefleksija istražuje važne teme koje su i njoj samoj bitne. Pjesme su krik, odgovor na bol i neke životne spoznaje. Kada ste u bolničkom krevetu imate dovoljno vremena za sve, a najviše da se suočite s najvećim strahovima. Patrijarhalni okovi su još uvijek oko nas. Žena sakuplja komadiće svoje slomljene nade u tišini. A onda dođe mahalsko naklapanje da stavi so na živu ranu pitajući: “Ima li šta novo? Bit će. Mladi ste.” Potresni su i stihovi o nasilju nad ženama. Svjedočimo sve više prisutnim femicidu. Društvo koje tolerira psovke usmjerene na mrtvu djecu i opravdava nasilnika rečenicom ”sama si ga izazvala” nema pravo govoriti o moralu i ljudskosti.
Nasilnik te uništava riječima i šakama, a okolina te dokrajči svojom ravnodušnošću. Mahala će radije šutjeti o porodičnom paklu da se ” ne bi zamjerila” nego pružiti ruku ženi kojoj je ta ruka jedini spas od smrti. Odrasla sam u zgradi u kojoj je živio jedan takav nasilnik i kojem policija dođe na vrata i tapše ga. Opet ti! De se malo smiri. A ona pred njima izađe s vrećicom s nekim stvarima. I vrati se. Ne jednom. Danas je on starčić u kolicima kojeg i dalje ne mogu pozdraviti. Sjetim se trauma koje sam kao dijete imala zbog krika njegove nevjenčane žene koja mu se vraćala jer su i njeni joj okrenuli leđa. Nasilje ne uspijeva zato što je nasilnik jak, nego zato što je mahala kukavica.

Iako Bea piše “moje pjesme neće postati lektira/ niti će ih čitati na pompeznim književnim večerima”, tvrdim suprotno. Zaslužuju da budu antologijske, a mi koji predajemo književnost čitat ćemo ih na časovima i preporučivati.
Od krika, tišine potrebne za pronalaženje unutrašnje snage do metafore ribe koja pliva leđno na pučinu. Slobodna je. Ostavljam i drugima da ponešto kažu. Zbirka zaslužuje čitanje i što bi rekla i naša Laura @knjige_komentari s još jednom divnom jezičkom kovanicom “prečitavanje”.
“Pjesme iz razbijenog ogledala” u formi slobodnog stiha ( što mi je posebno drago) je kritika i društva zbog nevidljivih i teških kalupa koji se nameću ženi. Aršini koji nisu isti za ženu i muškarca, bezdijetnu i majku s djetetom. Odrastamo s onim čuvenim šta će drugi reći, s društvenim sramom zbog neispunjavanja tuđih očekivanja. Čitajte zbirku!

---

Za još objava o knjigama, bez filtera i trke za algortimom, Eldinu pratite na Instagram profilu @elii_nse .