Italijanskog autora Gianrica Carofiglia upoznali smo kao autora pravnih trilera, zahvaljujući IK Imprimatur. No, ovo djelo, „O pažljivosti i hrabrosti (ili kako postavljati prava pitanja i oduprijeti se manipulaciji)“, drugačije je od svih njegovih ostalih djela zato što ovdje nije riječ o romanu. Radi se o svojevrsnom eseju, odnosno, kako stoji na poleđini knjige, “praktičnom vodiču za kritičko mišljenje i razumijevanje moći”. Carofiglio kroz nekoliko poglavlja i kroz aktuelne društveno-političke prilike zapravo objašnjava kako uspješno komunicirati u beskrupuloznom političkom i javnom svijetu. U podnaslovu djela i stoji da je to „brevijar politike i drugih stvari“.⠀⠀
⠀⠀
Djelo je podijeljeno na osam poglavlja: Pažljivost, Moć gluposti, Umijeće zavjere, Logičke greške, Razborite diskusije, Humor kao politička vrlina, Hrabrost i strahovi, Pažljivost i smisao, a iako sadržinski broji tek manje od stotinjak strana, ovo izdanje ima i predgovor u kojem, i prije uranjanja u sami tekst, saznajemo da su ključne osobine potrebne za uspješnu komunikaciju pažljivost, hrabrost i sposobnost propitivanja (odnosno sumnje) i da upravo one čine osnovu kritičke misli svih aktivnih građana.⠀⠀
⠀⠀
Autor nas u tematiku uvodi analizirajući taktike borilačkih vještina. Kazuje da je tajna borbe u nepružanju otpora i pobjedi protivnika na drugačiji način, u vještini popuštanja, principu koji se koristi upravo da bi se protivnik izbacio iz ravnoteže. Navodi da je vrhunsko umijeće u tome da protivnika uspijemo pobjediti bez borbe.⠀⠀

Obrazlažući, Carofiglio često aludira na aktuelnu svjetsku politiku, oštro kritikujući Donalda Trumpa i uzimajući ga kao primjer manipulatora koji nelogičnim i senzacionalističkim stavovima manipuliše masama i izaziva nepromišljajuću javnost. Poziva se i na studiju Univerziteta Carnegie Mellon koja je utvrdila da je Trumpova gramatika na nivou djeteta od 11 godina, a da ne njegova najčešće korištena riječ lična zamjenica „ja“. ⠀
⠀



📍Navigli, Milano; mart 2026.
⠀⠀
Knjiga na momente djeluje kao self-help (na Carofigliov način) jer čitaoca zapravo podučava kako egzistirati i komunicirati, naglašavajući pri tom da je ključ u pažljivom slušanju i, iznad svega, u utišavanju vlastitog ega.
Prema Carofigliu, izvrsni komunikatori i lideri su oni koji ego mogu ostaviti sa strane jer su ego i narcisoidnost najočitije osobine manipulatora (koje često pogrešno smatramo vrsnim govornicima). Dakle, za uspješnost je potrebno je zaustaviti (vlastiti) šum. Ukazuje i na važnu razliku između žurbe koja je pogubna i brzine koja je rezultat znanja, majstorstva, pripreme i prakse.⠀⠀

⠀⠀
Djelo je prožeto citatima i komentarima na druge autore koje Carofiglio koristi za analizu medijske manipulacije, političkog alata broj jedan. U poglavlju “O umijeću zavjere” govori o obavezi iznošenja dokaza i tome kako se teret dokazivanja ne smije prebacivati na protivnika. Ističe da su spremnost na prihvatanje i priznavanje vlastite greške, otvorenost i prihvatanje neizvjesnosti osnovni preduslovi zdrave ličnosti, društva i vitalne demokratije.⠀⠀
Analizom političkih debata uči nas šta je dobra, a šta loša debata. Razborite diskusije postavlja kao alternativu manipulativnom govoru, bavi se retoričkim obmanama i dijalektičkim strategijama koje vode suštini razgovora umjesto napada na ličnost protivnika. Kao efikasne instrumente navodi hladnokrvnost, ironiju i autoironiju. Humor također izdvaja kao komunikacijskuu vrlinu. U poglavlju “O hrabrosti i strahovima” pravi paralelu između ta dva pojma, navodeći da su strahovi u poređenju sa činjenicama često drastično preuveličani, što populisti i ekstremisti, naravno, koriste. S druge strane, hrabrosti je u ovom svijetu gluposti, čini se, sve manje.⠀⠀
⠀⠀
Pred sam kraj, autor se ponovo vraća principu popuštanja i naglašava važnost izbora u životu. Jedan od završnih pasusa donosi snažnu poruku o tome šta izbor može predstavljati: ⠀⠀
⠀⠀
„Izbor ponekad može biti, pojedinačno ili sveukupno, nenasilna pobuna, potraga za pravdom, etička upotreba humora, spas od straha i sramote. I još: sposobnost da se ne povinujemo nepravičnom i nehumanom poretku, sposobnost da se uzdržimo od konformizma, sposobnost da ništa ne uzmemo zdravo za gotovo, da primjenjujemo vještinu sumnje, da izbjegnemo stramputice i nadmenost konvencionalnih istina – čak i kada to može da ima visoku cijenu.“⠀⠀




⠀
⠀⠀
Ovo je knjižica koja se može pročitati za veoma kratko vrijeme (ali koju sam ja, zbog znamo već čega, čitala znatno duže). Pisana je razumljivim, pitkim, ali britkim i konkretnim stilom, bez umotavanja u celofan. Može biti inspirativna kada se izgubite u okruženju u kojem ste stalno (npr. poslovnom), može pomoći u prepoznavanju manipulacije, ukazati na načine rješavanja konflikta na nenasilan i odlučan način (što bih, kao neophodnost, izdvojila u današnjici). S obzirom da je izborna godina, možda bi dobro došla i sadašnjim i budućim liderima. ⠀
Nije najbolja koju sam čitala iz oblasti, ali nije ni za odbaciti. Svakako je poželjna ako želite upoznati (istog, ali) drugačijeg Carofiglia. 🙂⠀
⠀

#odmalogprinca 🙋♀️

Komentariši