Sanjala sam noćas neki rat.
U mojoj djevojačkoj sobi
koja je u snu bila biblioteka
pucalo je.
Pucalo se
i ja sam bila tu,
s vojnicima.
Uvijek sam govorila,
ne u snu, već na javi,
da bih očevim stopama
branila toprak.
U snu me noćas bilo strah.
Pokrila sam se dekom po glavi
i šutjela da ne zajecam
pod vojničkom čizmom
Suprotno od onog što sam uvijek govorila,
kad sam se probudila
shvatila sam
da bih otišla
I to bi bila moja odbrana domovine.
Otišla bih
jer ne želim živjeti sudbinu svoje svekrve.
Ona dolazi na prazan grob
jer ne zna gdje joj je muž
Jednoga dana odvele su ga vojničke čizme
i nikad ga nisu vratile.
Ne želim da sanjam svoga muža živog
i da mu ne mogu jutrom mirisati potiljak
ni mrtvom proučiti fatihu.
Od Malog princa... 