Ako dosad niste, moje impresije o Tolstojevom Ratu i miru možete pročitati u ovom tekstu. Tu sam obećala izdvojiti i nekoliko citata koje sam zabilježila prilikom čitanja pa idemo…
DIO PRVI, Knjiga prva i druga
- “Kako da čovjek bude zdrav… kad moralno pati!”
- “Sa starijom djecom roditelji uvijek nešto mudruju, htjeli bi od njih stvoriti nekakvo čudo.”
- “Kad je u salonu sreo Sonju, Rostov se zacrvenio. Nije znao kako bi se držao prema njoj. Jučer su se u prvom trenutku radosti poljubili zato što su se sastali, ali su danas osjećali da to ne mogu učiniti; on je osjećao da ga svi, i mati i sestre, gledaju upitno i paze kako će se vladati prema njoj. On joj poljubi ruku i reče joj vi – Sonja. Ali se njihove oči sretoše i rekoše jedno drugima ‘ti’ i nježno se poljubiše.”
- “Šta je zlo? Šta je dobro? Šta treba voljeti, šta mrziti? Radšta valja živjeti, i šta sam ja? Šta je život, a šta smrt? Kakva sila vlada nad svima nama? – pitaše se. I nije bilo odgovora ni na jedno od tih pitanja, osim jednoga koji nije logičan i koji uopće ne odgovara na ta pitanja. Taj je odgovor bio: ‘Kad umreš – sve će se svršiti. Kad umreš, sve ćeš doznati – ili ćeš prestati pitati.’ Ali je i umrijeti bilo strašno.”
- “Život, međutim, pravi život, u kojem se ljudi najviše zanimaju za zdravlje, bolest, rad, odmor, te za misli, znanost, poeziju, glazbu, ljubav, prijateljstvo, mržnju, strasti, tekao je kao i uvijek, nezavisno i mimo političkog prijateljstva ili neprijateljstva s Napoleonom Bonaparteom i mimo svake moguće reforme.”
- “Nije dovoljno što ja znam sve što je u meni, treba da i svi drugi to znaju: i Pjer, i ona djevojčica koja je htjela odletjeti u nebo, treba da me svi znaju, da ne živim samo radi sebe, da oni ne žive tako nezavisno od moga života, da se on u svima odražava, i da svi oni skupa sa mnom žive.”
- “Biblijska predaja kaže da je nerad – besposlenost bila uvjet za blaženstvo prvog čovjeka do njegovog pada. Ljubav prema besposlenosti ostala je ista i u palom čovjeku, ali prokletstvo neprekidno leži na čovjeku, i to ne samo zato što moramo u znoju lica svoga zarađivati kruh svoj nego i zato što po svojim duševnim svojstvima ne možemo biti besposleni i bezbrižni.”
- “Il y a quelque chose de si ravissant dans le sourire da la melancolie.” / “Ima nešto tako čarobno u osmijehu melanholije.”
DIO DRUGI, Knjiga treća i četvrta + Epilog
- “Svaki čovjek provodi dvostruki život: osobni, koji je utoliko slobodniji ukoliko su mu interesi apstraktniji, i stihijski, rojevski život, u kojem čovjek izvršava, milom ili silom, zakone koji su mu propisani. Čovjek svjesno živi za se, ali služi kao nesvjesno oruđe za postizanje povijesnih, sveljudskih ciljeva.”
- “U bici podjeđuje onaj ko je čvrsto odlučio pobijediti.”
- “Ah, dragi moj, u posljednje mi je vrijeme dozlogrdio život. Uviđam da sam počeo suviše toga shvaćati. A ne valja kad čovjek okusi plod s drveta spoznaje dobra i zla…”
- “Razumio sam je – mišljaše knez Andrej. Ne samo da sam je razumio nego sam volio u njoj baš onu duševnu snagu , onu iskrenost, onu duševnu otvorenost, baš onu dušu koju kao da je tijelo sputavalo, baš sam tu dušu i volio u njoj… tako snažno, tako sretno volio…”
- “Izmučene, gladne i umorne ljude na jednoj i na drugoj strani poče podjednako spopadati sumnja trebaju li još tamaniti jedni druge, i na svim se licima opažalo dvoumljenje i u svakoj se duši podjednako javljalo pitanje: ‘Čemu, radi koga, da ubijam i da budem ubijen? Ubijajte koga hoćete, radite šta hoćete, a ja više neću!’ Ta je misao pred večer sazrela podjednako u svačijoj duši. Svakog su se časa svi ljudi mogli zgroziti od onoga što su činili, napustiti sve i pobjeći bilo kamo.”
- “Moskvu su spalili stanovnici, to je istina; ali ne oni stanovnici koji su ostali u njoj, nego oni koji su je napustili.”
- “Vidio sam kako joj se duša zanijela molitvom.”
- “Ljubav? Šta je ljubav? – mišljaše. Ljubav smeta smrti. Ljubav je život. Sve, sve što razumijem, razumijem samo zato što volim. Sve biva, sve postoji zato što volim. Sve je vezano njome. Ljubav je Bog, i umrijeti – znači za mene, za čestivu ljubavi, vratiti se na zajedničko i vječno vrelo.”
- “Vojnički je moral množitelj koji, pomnožen s masom, daje silu.”
- “Za nas, kojima je Krist dao mjeru dobra i zla, nema ničega što se ne bi dalo izmjeriti. I nema veličine ondje gdje nema jednostavnosti, dobra i istine.”
- “Stvarao je, kako je govorio, ozbiljnu biblioteku i postavio sebi pravilo da pročita sve knjige koje kupi. Obično je, ozbiljan, sjedio u kabinetu, zadubljen u čitanje, što je isprva preuzeo kao obavezu, a što mu je poslije postalo svakidašnje zanimanje, koje mu je pribavljalo posebnu vrstu užitka i spoznaju da je zaokupljen ozbiljnim poslom.”
- “Predmet je povijesti život naroda i čovječanstva. Čini se da se ipak ne može neposredno dokučiti i obuhvatiti riječima – prikazati život ne samo čovječanstva nego nijednog naroda.”
- “Sve dotle dok se budu pisale povijesti pojedinih ličnosti – pa bile one Cezari, Aleksandri ili Lutheri i Voltairei, a ne povijest svih, bez iznimke, svih ljudi koji su sudjelovali u događaju – morat će se pripisivati pojedinim ličnostima da posjeduju sile koje su tjerale druge ljude da usmjere svoju djelatnost prema jednom cilju. A takav pojam za koji povjesničari znaju jedino je vlast.”
- “Vlast je cjelokupna volja masa koja je prenesena, izričitim ili prešutnim sporazumom, na upravljače koje su izabrale mase.”
- “Ako se mijenjaju bravi koji idu na čelu stada, onda je to zato što se sva volja svih brava prenosi s jednog predvodnika na drugoga, prema tome vodi li taj brav stado onuda kuda je ono htjelo ići.”
- “Bogatstvo – siromaštvo, slava – bezimenost, vlast – podređenost, snaga – slabost, zdravlje – bolest, naobrazba – neznanje, rad – besposlica, sitost – glad, vrlina – porok, samo su veći ili manji stupnjevi slobode. Čovjeka bez slobode ne možemo zamisliti drugačije nego kao mrtvaca.”
Od Malog princa... 