Tin Ujević – Od Malog princa…

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti⠀
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.⠀
I ono sve što ti bje, ču i što sni⠀
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.⠀
⠀
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.⠀
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,⠀
mi smo svi jednako lutali u znaku⠀
traženja, i svima jednako se dive.⠀
⠀
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.⠀
I pamti da je tako od prastarih vremena.⠀
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,⠀
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.⠀
⠀
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,⠀
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.⠀
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,⠀
i sebični je pečat jedan nasred čela.⠀
⠀
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju⠀
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,⠀
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,⠀
opet je samo jedna historija duša.⠀
⠀
Strašno je ovo reći u uho oholosti,⠀
no vrlo srećno za očajničku sreću,⠀
da svi smo isti u zloći i radosti,⠀
i da nam breme kobi počiva na pleću.⠀
⠀
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi⠀
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,⠀
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,⠀
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?⠀
⠀
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,⠀
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;⠀
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;⠀
ja bezimeno ustrajem u braći.⠀
⠀
⠀
(1932.)⠀