
Šta se to nalazi u srcu zapuštenom kao malinjak nastojat će nam u svojoj drugoj poetskoj zbirci kazati Sarajka Emina Elezović. U njega je smješteno štošta, a najviše, uprkos svemu, nade.
Zbirka je u kaurovskom (da, Rupi) maniru posvećena ženama – prijateljicama i sva je od vjere, optimizma i ljubavi prema sebi. Elezović ostaje dosljedna svom iskazu, opet je intimna i opet je lirski subjekt ja. Ovaj put ponekad i ti, u drugom licu, ali s istom, za sva lica, porukom: smijat ćeš se i opet kroz suncokrete trčati, samo vjeruj. Uči hodati ponovo, čak i kad misliš da od silnog posrtanja uspinjanja više nema. U sebi nađi zaklon, budi vlastito skrovište:
„…ja sam već odavno tu
nikad nisam ni odlazila
ja sam dovoljno sasvim dovoljna“ (SKROVIŠTE)
Voljeti sebe imperativ je zbirke „Srce zapušteno kao malinjak“. Voljeti se i u najlošijim danima, rasti, dopustiti sebi rast i let. I sve to sad, u trenutku postojanja.
Jedan od dominantnih motiva zbirke je tuga. „Tuga je naša privatna plaža.“ Ipak, tuga je to iz koje izrastemo, od koje postajemo jače, koja nas nauči da slabost pretvorimo u snagu. Ta tuga rađa tišinu i usamljenost koje guše i vode nas do ludila čak, ali nas i tjeraju na samosavlađivanje, na svakodnevne male pobjede.
I o prolaznosti svega pjeva ova pjesnikinja, prezentom i narativnijim stihom no u prvijencu, zrelija, kao da dokučila je suštinu:
„Najljepše je čini se
Ponekad u životu
Nikako ne biti u pravu“ (KREMA ZA SUNČANJE)
Povremeno je i apsurdna pa piše o propuštenim autobusima za posao, povremeno rezignirana pa na nevolje hladno odgovara „šta ćeš“.U ogoljenom svijetu Emine Elezović nađe se mnogo toga. Najviše pokušaja da se razumije vlastito ja i pokušaja da se krene dalje čak i kad su plastične slamčice jedino za šta se držiš.
Zeru mi je draža pjesnikinja u kraćoj formi i jednako toliko se više poistovjetih sa lirskim subjektom iz „Iza vrata“, ali to ništa ne umanjuje snagu stiha ni druge zbirke, tim više što je ovdje poslana poruka još jasnija i mnogo glasnija: ostanimo u svojoj koži onda kad iz nje najviše hoćemo.
„Sutra ću da živim
Danas je bilo sranje.“
(PLASTIČNE SLAMČICE ZA KOJE SE DRŽIM)
