Poezija

PUTEVI, Mak Dizdar

“Kameni spavač”, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973.

PUTEVI

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu

Ideš prema meni. I u jurišu

Smijući se i plačući

Pred sobom

Sve čistiš

i ništiš


Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš

Ali nikako da nađeš

Istinski put

Do mene


Jer

Ti poznaješ uklesane i utrte pute

I niti ijedan drugi

(A mali su zapravo i jalovi

Bez obzira koliko su

Za tebe

Oholog i jakog

I preteški

I

Dugi)


Ti poznaješ samo one puteve

Što prolaze

Od srca

I

Oka

Ali to nije sve


Ima putova što su se ispružili pred nama

Bez javnog traga kolovoza

Bez voznog reda

Bez vremena

I roka


Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene

Veoma sigurna i česna

Ona

Što dolazi

S lijeva

Ili

Zdesna


Zavaravaš se stalno da do mene treba ići

Smjerovima sličnim

Sa sjevera

Ili

Juga


Ali to nije sve


Kuga

Oči uvijek

Pametno mi traži

Ispod ustalasale na vjetru raži

Iz korjena zemlje gdje se zgusla tmina


A iz bezmjernih visina

Odozgora

Pritiskivati

Grudi

Najjače

Može

Mora


Ali to nije sve


Ti ne znaš zakon raskrsnice

Između svjetlila

I

Tmice


Ali to nije sve


Jer najmanje znaš da u svome žiću

Najteža rvanja su

I ratovi pravi

U samome

Biću


Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje

Između mnogih

Mojih

Velikih

Zala


Ti ne znaš s kim

Imaš posla


Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ti ne znaš da put od tebe do mene

Nije isto što i put

Od mene

Do tebe


Ti ne znaš ništa o mom bogatstvu

Skrivenom za tvoje moćne oči

(Ti ne znaš da meni je

Mnogo više

Nego što misliš

Sudbina

Namrijela

I

Dala)


Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš

Ali nikako da nađeš istinski put

Do mene


(Shvatam te:

Čovjek si u jednom prostoru i vremenu

Što živi tek sada i ovdje

I ne zna za bezgranični

Prostor vremena

U kojem se nalazim

Prisutan

Od dalekog jučer

Do dalekog sjutra

Misleći

O tebi


Ali to nije sve)