Preporuke, osvrti, recenzije...

“NEMA ZABLUDE KOJOJ NE BIJASMO SUŽNJI”

ili REKONSTRUKCIJA HISTORIJE U ROMANU ZLATKA TOPČIĆA

Zlatka Topčića sam prvi put spomenula ovdje onda kad sam se i ja upoznala sa njegovim pisanjem, 2019. godine. Čitala sam tada „Bogumilske legende“ i svidjelo mi se. Svidjela mi se njegova veza sa Sarajevom, opisi života ljudi u opkoljenom gradu, odsustvo patetike u iskazu, humor i ironija. Tad sam znala da ću ga sigurno čitati opet.

„Legende“ su prvi put objavljene 1997. godine, a roman o kojem danas pišem 2021. i naravno da je primjetna zrelija i inteligentnija ruka, ali je istina i to da je autor zadržao mnogo od prethodno pomenutog. Odlično pripovijedanje, odsustvo patetike, prisutvo ironije i „obične“ ljude u fokusu, svakako.
Čitajte Topčića, reći ću na početku. Ne zato da uživate u čitanju, već zato da dok čitate razvijate inteligenciju i trenirate mozak.

Jer… Topčić je postmodernista i njegov roman je sve ono što mislimo da nije i u romanu je slojeva toliko da ih je prosto nemoguće otkriti odjednom. Naslov naravno upućuje na historijski datum koji je uzdrmao svijet, poslije kojeg više ništa nije bilo isto, koji je označio novo doba i „od kojeg se mjeri novo vrijeme“. Svakako da taj datum jeste pokretač naracije, ali njime se tek okvirno bavimo.

„28. 6. 1914.“ je historijska fikcija, roman koji dekonstruiše historijske istine, koji okvirnu priču, tu o početku Prvog svjetskog rata, drži zapravo samo kao okvir u koji je uramljeno bezbroj drugih, malih i važni(ij)ih priča o stradalima, onima koji nikakve veze sa atentatom nemaju, a kojima je taj datum promijenio sve. U potpunosti posmodernistički, roman zahtijeva koncentraciju, ne želi da kroz njega trčimo, već traži da tumačimo intertekstualne, metatekstualne i intermedijalne reference, da se igramo sa autorom, reinterpretiramo… tekstove, historiju.

Struktuiran tematski u dva dijela, u prvom se bavi datumom i ljudima, a u drugom ratom, ratnom pošasti i zlom.

Rat je da se gine, ali… zašto ovako i na ovaj bestijalan način koji lišava dostojanstva i žrtvu i dželata, i sramoti ljudski rod.“

Važno je naglasiti da se autor uopšte ne bavi historijskim istinama, štaviše u potpunosti ih pretvara u književne, do te mjere da okidač nije kod nesretnog Srbina Gavrila, već genima hajdučkog muslimana Mehmedbašića. Naravno, šta bi bilo kad bi bilo i da li bi išta uopšte drugačije bilo? U tom smislu, ovo je i antiratni roman jer „uostalom, pobjede – šta su i šta su porazi, ako se i jedni i drugi ispisuju hiljadama i milionima mrtvih, osakaćenih, izgladnjelih i pruženih očeva i sinova, braće i sestara, i majki nečijih“. Također je i distopija, jer historijski skokovi su veliki, od daleke prošlosti do budućnosti kojoj još ne svjedočimo, i sadašnjosti koje smo dio, čak do Netflixa i HBO-a.

Iako bismo pomislili da su atentatori glavni likovi, oni to uopšte nisu te ja ta uloga podarena jadnom Marunu Markoti koji se slučajno, na putu do svoje sudbenice, nađe u kobnom danu u Sarajevu. Markota je tu i u ratu i poslije rata, tragičan, nesretan. Sudbina njegove majke Mare jedna je od onih najupečatljivijih u cijelom djelu.

Topčićev roman – revizija (kako i stoji ispod naslova) sarajevska je hronika koju kao da je nemoguće iščitati u cjelosti. Kao da i kad se zatvore korice ostaje nedorečen. Naposljetku, roman i završava sa „Nastavit će se…“ pa nam ništa drugo i ne preostaje do li da sami zatvorimo otvoreni kraj ili da sačekamo da to uradi Topčić… možda ipak ljudi, oni obični, koji se u ključnom danu, sasvim slučajno ili znatiželjom gonjeni, nađu u krivo (pravo?) vrijeme na krivom mjestu… u baš tom gradu, „malom ramu za velike slike“…

#odmalogprinca

Preporuke, osvrti, recenzije...

SANSKA ČAROLIJA U ROMANU „SASVIM NAOPAKO LJETO“ DAMAJANTE BEHREMOVIĆ-FIFIĆ

sasvim naopaka decembarska slika 🙂

Na prvoj stranici tinejdžerskog romana „Sasvim naopako ljeto“ dočakuje nas zapis iz Egipta uklesan na SPOMENU KNJIZI – stećku u Pjesničkom parku Izdavačko-štamparske kuće Planjax komerc iz Tešnja:

Knjiga je vrjednija

od svih spomenika

ukrašenih slikama,

reljefom i duborezom,

jer ona gradi spomenike

u srcu onoga koji je čita.

Odabir takvog zapisa na početku nekog djela, posebno onog posvećenog razigranima, svjedoči da je u srcu onoga koji je djelo pisao mnogo, od riječi, izgrađenih spomenika.

Damajanta Behremović – Fifić rođena je Sanjanka koja je odranije poznata po pričama za djecu, nagrađivanim i objavljivanim u zajedničkim zbornicima. Roman za djecu i mlade „Sasvim naopako ljeto“ njen je prvijenac, objavljen 2021. godine.  

Zainteresovati mlade danas da čitaju nije lagan, ali nije ni nemoguć zadatak. Tezu da „danas mladi ne čitaju“ strogo odbacujem i ne želim u nju da vjerujem. Prije ću reći da mi, stariji, ne razumijemo način na koji oni čitaju i da očekujemo da istim žarom čitaju ista djela koja smo mi u njihovim godinama čitali. Neće! Oni žele (i trebaju) ono što je njima blisko, ono što razumiju i ono što mogu percipirati.

Young Adult knjige ili popularno skraćeno YA books su knjige za tinejdžere koje se, nakon brojnih kolebanja i polemiziranja o tome da li zaslužuju poseban status, danas ipak klasficiraju kao zaseban žanr. Prosto, riječ je o književnosti pisanoj mladima. To su knjige čiji likovi su upravo oni – mladi ljudi koji iznose svoje stavove, bunt, vlastitu viziju svijeta. Tematiziraju probleme tinejdžera, od odrastanja preko ljubavnih zgoda i nezgoda, neslaganja sa roditeljima, neprihvatanja i potrebe za prihvatanjem te svega ostalog što nas u, možda i najtežem životnom dobu, pubertetu, stiže.

Romani YA žanra u svjetskoj književnosti su brojni i možda jednom posvetim post najpopularnijim od njih, ali to nije tema našeg današnjeg knjiškog razgovora.

Kada je Bosna i Hercegovina i taj žanr u pitanju, meni na prvi mah napamet pada Nura Bazdulj-Hubijar i njena „Ruža“, objavljena otprilike u vrijeme kad sam ja bila četvrti razred osnovne škole (aaa bilo je to poprilično davno :D). Sjećam se i to da sam tada priču o Minji i Tahiru doslovno progutala (u bolničkom krevetu pa je moje poistovjećenje sa glavnom junakinjom bilo još i veće). Kasnije su izašli i nastavci „Čekajući Tahira“ i „Više ne čekam Tahira“. Vremenom sam i ja malo narasla pa sam kreirala neko novo mišljenje o djelu i nisam mu se vraćala sve dok nisam počela raditi u osnovnoj školi. Ono što moram priznati jeste da, kad god radim analizu omiljenih lektira, evo već nekoliko godina za redom, ta trilogija bude u vrhu. Posebno djevojčicama. 🙂


Iako sam dugo bila u potrazi za nekim pandanom tom Nurinom djelu, u našoj književnosti nisam nailazila na nešto slično. A onda sam na čitanje dobila „Sasvim naopako ljeto“, roman čije prve stranice sam iščitala svojim šestašima i sedmašima. Slušali su me tako da se mogla čuti i tišina, a kad sam rekla da je dosta, oni su htjeli bis. 🙂

A zašto i o čemu se tu zapravo radi?

fotografija preuzeta sa https://www.knjiga.ba

Kad imamo dvanaest godina sve nam je nekako… naopako, zar ne?! Idu nam na živce roditelji, nastavnici, druga djeca, često idemo na živce i sami sebi. Onda se povlačimo u sebe, rijetko razgovaramo i često bježimo u neke svoje svjetove. Nerijetko nam je najbolji prijatelj dnevnik pa samo njemu povjeravamo sve ono što nikome drugome ne možemo ili možda ne smijemo. Dnevničke je forme i roman „Sasvim naopako ljeto“, pisan u osam poglavlja u kojih je opisano sedam julskih dana.

Glavna junakinja Sana, jedna „cura sa asfalta“, dijete je razvedenih roditelja i sprema se na putovanje tamo… negdje… sa tatom, njegovom novom djevojkom Anelom i njenom kćerkom Selmom. Zvuči kao totalni smor, pogotovo što je more zamijenjeno nekim tamo Sanskim Mostom, inače tatinim rodnim mjestom. Sana s mamom živi u Sarajevu i ne vidi ništa zanimljivo u tom nekom tatinom malom gradu stoga i prva rečenica njenih zapisa glasi: „Dragi dnevniče, ovo će biti najgori odmor ikada!“ Kakve zgode i nezgode se događaju na odmoru na kojem „nema ni interneta ni televizije, a to su, svi znamo osnovne potrebe i pravo svakog djeteta“, čitat ćete u romanu pa ću ja sa prepričavanjem radnje stati ovdje.

Ono o čemu želim da pričam je savremenost romana. Krenut ću od vizuelnog dijela… Tematika svakog poglavlja dočarana je i fenomenalnim ilustracijama Edina Hasanića, a ni font Saninog dnevnika nije dosadni Times New Roman, već neki skroz šašavi i vizuelno primamljivi. Dalje, djelo je i u mnogim drugim aspektima blisko današnjoj omladini jer Sana govori žargonom, koristi anglizme, piše o društvenim mrežama i zloglasnim seen-ovima, blogovima, vlogovima i infulenserima. Dakle, pripadnicima generacije Z i Alpha klincima će sve o čemu Sana priča biti BLISKO i poznato, a to je, u godinama kad razvijamo ljubav prema čitanju, itekako važno, zar ne?

Sana piše i o svojoj najboljoj prijateljici Indi i o tome kako su mnogo različite, često se naljute jedna na drugu, ali i kako sve vrlo brzo bude zaboravljeno kad se podijeli velika kesa čipsa od paprike. Baš kao i Bakmanova Elsa, Sana nas uči vrijednostima prijateljstva i dječijem, jednostavnom, pogledu na svijet. Zašto da komplikujemo kad život može biti lijep i bez toga?

I još… čitajući „Sasvim naopako ljeto“ naići ćete i na prijedloge nekih dječijih klasika koje biste trebali čitati jer oni nisu samo “dosadna lektira”. “Robinson Kruso”, “Putovanje plave strijele” ili “20 000 milja pod morem” itekako kriju svoje male, slatke tajne.

Moram priznati da je mene Sana nasmijala. Jako mi je prijalo druženje sa njom, i kao nastavnici, mi možda pomoglo da bolje shvatim postupke nekih mojih Sana iz škole. Drago mi je i što je bosanskohercegovačka dječija književnost dobila novo djelo iz kategorije „tinejdžerski roman“, za koje se nadam da će vremenom ući u osnovnoškolsku lektiru jer sam sigurna da će naići na odobravanje male raje. Ako ništa djevojčica, ubijeđena sam, jer će se one zasigurno poistovijetiti sa buntom i vragolijama njihove savremenice koja „komunicira pisanjem“.

Dok knjiga ne stigne u školske biblioteke, sve mame i tate mogu je svojim malim knjigoljupkama i knjigoljupcima naručiti ovdje ili se možete raspitati na Facebook ili Instagram stranici izdavača na čijem webu stoji da je knjiga „prvi poklon, prvi oslonac, prva riječ, prvo slovo, prvi prijatelj, prva ljubav. S njom spavamo i budimo se, afirmišemo, popularizujemo, plačemo i smijemo se.  Svaka knjiga je posebna, samo svoja, vaša i naša.“

“Sasvim naopako ljeto” dostupno je i u knjižarama “Kalem” u Sanskom Mostu i “Buljubašić” u Tuzli.

do sljedećeg čitanja #odmalogprinca