4.
– Umjetnost je pitanje života i smrti.
– Patetično i stotinu puta ponovljeno.
– Umjetnost je život i smrt. Ništa drugo.
– Dramatična si.
– Umjetnost je ozbiljna i neophodna.
9.
– Srušila sam sve granice i nakon toga napisala pjesme.
– Granice u sebi ili oko sebe?
– I jedne i druge.
– Šta misliš šta je to?
– Sloboda.
20.
– Ogledalo u kojem sam željela vidjeti sebe rasprsnulo se.
– Pa šta ćeš sada?
– Ogledat ću se u tvom oku.
28.
– Ja se zovem M.
– Ja sam N.
– To je sve što smo jedno drugom trebali kazati.
– Da stvari nisu izmakle kontroli.
32.
– Kakva je moja pjesma?
– Pokazuje kako se trenutak može lako pretočiti u trajanje koje nema kraja.
– Za pjesmu nije potreban neki veliki povod.
– Ti se rastačeš u mnoštvo čestica.
– Kao u naučno-fantastičnom filmu?
– I onda se stapaš u stihove koji imaju tvoj lik i tvoju zapitanost.
– Šta se potom događa?
– Kao čitalac dugo doživljavam tvoje stihove.
– Kako doživljavaš pjesnikinju?
– Zašto je to važno?
38.
– Kada sam te prvi put vidjela znala sam da si pjesnik. Doduše, izopačen, ali pjesnik.
– Izopačen pjesnik? Kako voliš pleonazme.
– Misliš da je svaki pjesnik po prirodi stvari izopačen?
– Naravno. Kako bi zdrav čovjek mogao pisati.
– Precizno govoriš.
– Ti si izopačena.
– Ima više vrsta izopačenosti.
– Sklonost pisanju je najopasnija među njima.
46.
– Okončat ću sve sa vanjskim životom.
– Šta to znači?
– Predat ću se poeziji.
– Kao ljubavi? Kao muškarcu?
– Zašto uvijek muškarac mora biti ljubav?
– Ne mora. Ali šta sam ja?
– Ti nisi muškarac.
– Nego šta sam?
– Ti si iluzija.
– Otkud onda strast?
– Sve je zapravo poezija.
– Kako ćemo voditi ljubav?
– Riječima.
73.
– U svijetu stvarnoga ti ne bi odabrao mene.
– U svijetu mogućeg bi odabrao tebe.
86.
– Šta da radim?
– U kom smislu?
– Sve izgleda kao da ne postojim.
– Samo si malo izgubila sebe.
– Prenaglila?
– Ogolila si se.
– Da se zaustavim?
– Predlažem.
– Vratit ću se na početak.
– Koji?
– Onda kad ti nisi bio važan.
– Vrati se danu kad si sebi bila važna.
94.
– Zašto si otišao?
– Nisam mogao istrpiti tvoju imaginaciju.
– Odlaziš tačno onog trenutka kada je mašta mogla postati stvarnost.
– Upravo tako.
– To nije bježanje od tebe, to je bježanje od sebe.
– Jesi li to pročitao u nekom romanu?
– Ipak sve ne mogu naučiti.
– Ispituješ granice i uživaš u bijegu.
– Bit će da je tako.
– Jednom ćeš se zaustaviti ili će te neko zaustaviti.
– Ili će to neko uraditi tebi. Nisi ni ti statična.
Od Malog princa... 