U nastavku izabrane pjesme iz zbirki “Opstojnost” i “Ranjeni golub iznad sarajevskih bara” bosanskohercegovačkog savremenog pjesnika Gorana Vrhunca.
OPSTOJNOST (Planet poezija, Edicija Perpetuum Mobile, Sarajevo, 2016.)
Ne, ja Ne mogu i neću glumiti sreću, nisam vježbao za to. Goli sam čovjek koji ostavlja tragove po podu i prašini. S flasterom na ustima, carujem umom u vlastitoj tišini. Ne nosim kapu, kačket ni šešir, kacigu još manje, nemam što štititi, zaključao sam mozak, isključio svijest. Neću da znam koliko je dva plus dva tko je na vlasti, šta je smisao, tko je prošao kroz crveno i udario pješaka požutjelih vlasi.
Otkrovenje Otkrivam se, a nisam gol. Zarobljavam se, a nisam rob. Klečim, al' ne molim. Drečim, al' ne plačem. Samo sam jebeno živ.
Nitko se više ne smije Okružen sam gomilom ljudi, svi gledaju prema dolje, to me nimalo ne čudi, kao ni jučer, ni danas nije bolje. Nisam kriv što se ne vole drugovi stari i oni neznani, ramena su savijena i bole, teret čovjeka obezdani. Poput njih, spustim glavu, sve mi je odveć svejedno, slavim neku svoju slavu i pitam se je li vrijedno. Jer nitko se više ne smije. A nije teško.
Dijagnoza Bol nepoznatog uzroka, nisam se udario nisam ni udaren, "nije ništa", kažu, "sve je to na nervnoj bazi". Kakav izraz "baza", kao da je riječ o bejzbolu. Prihvaćam dijagnozu, ali boli, čovječe! Mora li me metak pogoditi ili nož probosti da shvatiš i vidiš da boli? Nije važno, nitko ništa ne razumije.
RANJENI GOLUB IZNAD SARAJEVSKIH BARA (Planet poezija, Edicija Art Horizont, Sarajevo, 2020.)
U miru Sjedi nijem i sijed s desne strane mu ker, balavi mu po stopalima. Prepoznaje sve zvukove, za njima ne želi gledati, svi su odgledani. Nema kome govoriti, ni razlog za to nema, sve je davno rečeno. U miru umiru ptice.
Šta ja? Šta ja imam pričati? Brat ubio brata, dovoljno su rekli. Šta ja imam pričati? Kapitalizam, segregacija, primitivizam, nacionalizam, ostali izmi za sebe govore. Šta ja imam pričati? Pravo na život i suživot na demokratiju? Ona je sapun za pranje krvavih ruku i Pilat je to znao. Demokratija je ubila Isusa. Šta ja imam pričati? Ne bih sve ni stigao, izgubio bih glas, postao slijep, ostao bez kose, postao gluh. Šta ja imam pričati? A cijeli svijet šuti.
Lizala Bilo mi mrsko nositi dva lizala u ruci pa ih stavih iza uha. Briga me za svijet koji replicira mišljenja o mom jadu i ludilu. Možda su ludi svi koji me gledaju dok im se kradu dani. Ludilo nije stvar izbora čeka svakoga tko se pojavi iza ugla. Kad uhvati iznenada uzalud je pravdati se da nisi pio, bio ni htio. Uradio si što jesi, koga briga za dobro koje si nosio na ramenu. Eto im mašte bašta pa nek i dalje čupaju korijenje. Pomišlja li iko da ne pušim?
Kikinom ulicom Nekada se osjećam kao stranac, turista u svom gradu, koji uzalud traži na mapi ono čega nema. Kikinu ulicu za čovjeka i psa, ulicu bez nesreće, malu ulicu za prošetati i poslije smrti.
Prikaz zbirke pročitajte ovdje.
Od Malog princa... 