DAYDREAMING
Možda je ljepše maštati o Parizu
nego otići,
biti tamo,
osjetiti ga,
posle toliko ideja, misli,
slika i očekivanja,
imati grad koji te čeka
i zove do kraja
Možda je ljepše pustiti Pariz.
Neka on mene odmašta
i sačuva od rastanka.
KADA KAŽEŠ
Plaši me tvoja crna kosa,
tvoje sigurne riječi,
krvave oči.
Plaši me način na koji pališ cigar,
način na koji slušaš muziku,
i to što uvijek imaš jebeni odgovor.
Plaši me tvoje nervozno kretanje
izražene vene,
pogubljeno gledanje u daljinu
dok govoriš gluposti
od kojih se nikad ne umorim.
Najviše od svega me plaši
kada kažeš da nikada nisi ubio čovjeka
jer tako čvrsto vjeruješ
da je moje beživotno tijelo
nešto što imam od rođenja.
KRIK
Vidjela sam
momka na spidu koji prijeti da zgaziće cijeli svijet
ženu koja je nestala u sekundi
jer nije imala strpljenja da sačeka zeleno svjetlo
djevojku koja pjeva kao anđeo i prosi za školarinu
tijelo koje pada sa osmog sprata
ravno na drugo tijelo
ljude izgubljene
uplakane
izvještačene
sa telefonima tamo gdje su dlanovi
sa apatijom tamo gdje je srce
neko mi je rekao da je ugledao nešto lijepo
a možda mi se samo učinjelo
vidjela sam sebe
slomljenu od velikog grada
sebe nikad vraćenu
u mali grad
malu sreću
malo bilo šta

#odmalogprinca