Poezija

Poezija Jasne Karamehmedović (izbor)

DAYDREAMING

Možda je ljepše maštati o Parizu

nego otići,

biti tamo,

osjetiti ga,

posle toliko ideja, misli,

slika i očekivanja,

imati grad koji te čeka

i zove do kraja

Možda je ljepše pustiti Pariz.

Neka on mene odmašta

i sačuva od rastanka.


KADA KAŽEŠ

Plaši me tvoja crna kosa,

tvoje sigurne riječi,

krvave oči.

Plaši me način na koji pališ cigar,

način na koji slušaš muziku,

i to što uvijek imaš jebeni odgovor.

Plaši me tvoje nervozno kretanje

izražene vene,

pogubljeno gledanje u daljinu

dok govoriš gluposti

od kojih se nikad ne umorim.

Najviše od svega me plaši

kada kažeš da nikada nisi ubio čovjeka

jer tako čvrsto vjeruješ

da je moje beživotno tijelo

nešto što imam od rođenja.


KRIK

Vidjela sam

momka na spidu koji prijeti da zgaziće cijeli svijet

ženu koja je nestala u sekundi

jer nije imala strpljenja da sačeka zeleno svjetlo

djevojku koja pjeva kao anđeo i prosi za školarinu

tijelo koje pada sa osmog sprata

ravno na drugo tijelo

ljude izgubljene

uplakane

izvještačene

sa telefonima tamo gdje su dlanovi

sa apatijom tamo gdje je srce

neko mi je rekao da je ugledao nešto lijepo

a možda mi se samo učinjelo

vidjela sam sebe

slomljenu od velikog grada

sebe nikad vraćenu

u mali grad

malu sreću

malo bilo šta


#odmalogprinca