Oznaka: citati

Proza

“Pročitati sebe” – O književnosti… životu… i tako to…

Bea Balta-Manjgo

DNEVNIK JEDNOG NOMADA, Bekim Sejranović (citati)

“Dnevnik jednog nomada”; Bekim Sejranović, IK Buybook, 2017.

“…ono od čega se sastoji moje bivstvovanje: čitam, skitam, ponekad nešto zapišem. Čitam sve što mi iskrsne pred očima, skitam kako me vjetar odnese, a pišem kad i gdje stignem. Kad čitam, putujem, a kad putujem čitam.”

  • “Anja me pokušala zamoliti da je ne spominjem u svojim pisarijama, ali nakon što smo popričali, uvjerio sam je da je to nemoguće. Jer ne mogu pisati o sebi, a da ne pišem o njoj. A ja pišem uglavnom o sebi. Svi pišemo o sebi. Pitanje je samo kako to oblikovati. Ja zbilja ne mogu pisati u trećem licu jednine, izmisliti nekog lika i dati mu ime Alija Bekrić ili Josip Horvat i onda pisati o sebi objektivno. Objektivnost je laž, ona jednostavno ne postoji. Svi želimo pisati o sebi, o svojim svjetovima, ili svojim viđenjima tuđih svjetova. Neko to možda ne vidi ovako i to je u redu.”
  • “Počela me hvatati tjeskoba, strah, nemir, nezadovoljstvo životom, to nešto čemu nikako nisam mogao naći pravo ime, a od čega sam pokušavao bježati opijanjem, drogiranjem, putovanjima, plesom, trčeći na skijama, zaljubljivanjem, gledajući porniće, čitajući knjige… Pišući.”
  • “Jer otužno je to kad ljudi koji su i sami često diskriminirani, diskriminiraju druge. Ali sad se više ne diskriminira gejeve, sad su u modi stranci. A i stranci diskriminiraju jedni druge. Istočnoeuropljani ne vole Arape i crnce, Arapi ne vole crnce. A crnci ne vole Cigane. Zato ja volim Cigane.”
  • “Ponekad se pitam postojim li uopće osim na stranicama vlastitih knjiga.”
  • “Pisac piše o onome što ga opsjeda, ne bira on teme nego teme zaskoče njega. Pišeš o onome što te muči ili raduje, o ljudima i događajima koji ti noćima ne daju spavati, o stvarima od kojih gubiš tek ili o onima zbog kojih ti se bljuje. Svaki pisac ima to ‘nešto’ što ga čini posebnim. Istina, ponekad se mora pisati i na zadanu temu, ali to ‘nešto’ uvijek nađe rupu kroz koju pokulja van i razlije se po stranicama papira. Ili, ako ćemo biti precizni – po ekranu laptopa.”
  • “Nemojte pisce upoznavati osobno, piti s njima kave, piva, loze ili s njima (pogotovo to ne) raspravljati o njihovim djelima. Razočarat ćete se i vi i oni, a razočarenje će biti tim veće ako je riječ o piscima čije knjige volite.”
  • “Jer ne može jedan autor svojim romanom predstavljati nikoga, pa ni svoj kvart, ni svoje prijatelje, sunarodnjake, pa čak niti samoga sebe. Čitatelji su ti koji daju značenja tekstu. Istina je stvar čitatelja, a ne autora, jer on priča priču u koju možeš vjerovati, ali i ne moraš.”
  • “U jednom od nebodera na Zametu sam posljednji put vodio ljubav s djevojkom kojom sam se trebao oženiti, ali ipak nisam, iako sam je jako volio. Iz straha od ljubavi. Ta vrsta straha te najviše uništi. Učini da se oženiš nekom drugom, koju ne voliš, samo zato što se ne plašiš.”
  • “Ako neka knjiga na nas ostavi snažan dojam, to je zato što smo se u njoj uspjeli prepoznati, odnosno stvara se osjećaj kako knjiga piše upravo o stvarima koje smo i sami proživjeli ili upravo proživljavamo.”
  • “…Nele je velike događaje čiji je bio dio svojim opisima nekako srozao, a Pamuk je od malih događaja iz svog života stvorio mit. I to je sve, to je razlika između dobre i loše knjige, nebitno o kojoj književnoj formi se radi.”
  • “Nije uvijek vrijeme za svaku knjigu.”
  • “Ne mora se sve znati, nedorečenost tjera čitatelja na razmišljanje, ne da mu da se uljuljka u jednostrano tumačenje teksta. Pisac ne želi uvijek biti shvaćen, on također želi biti i neshvaćen, pisao je Viktor Šklovski, ruski književni teoretičar.”
  • “Tako je to s knjigama, nije bitno šta je pisac htio reći, nego ono što ti kao čitatelj shvatiš. Drugim riječima, knjiga sama po sebi tek je hrpa papira na kojem su otisnuti znakovi koje nazivamo slovima. Ona postaje umjetničko djelo tek kad je netko pročita. Ako sve zavisi od toga tko čita. I kada. Zato volim čitati iste knjige više puta. Svaki put doživljaj bude drugačiji, iako znam da se knjige ne mijenjaju.”
  • “Sad znate, ako sve ode u krasni krastavac, popnite se na neko brdo. Odatle se svi problemi ovog svijeta čine manjima.”
#odmalogprinca #knjigaposvuduša 📍Barcelona, mart 2022.
  • “To je izvorno moj osjećaj, ali su ga oni zapisali prije mene. Je li to ono što voliš u književnosti, razlog zbog čega neke pisce više voliš nego neke druge; je li to, dakle, ono kada netko piše o nečemu što već od prije nosiš u sebi, ali do tada nisi uspio, želio ili se usuđivao izraziti onako kako to uspijevaju tebi omiljeni pisci. Oni čije knjige čitaš po nekoliko puta, autori koji pišu baš kao što se osjećaš, pogode ti žicu, zaraze te, opčine svojim skladnim rečenicama a da i ne znaš točno zašto, pa im se stalno iznova vraćaš. Ponekad ti se čini kako si i sam mogao napisati takvo što, samo kad bi imao malo više vremena, strpljenja i, što je najvažnije, hrabrosti pretvoriti svoje osjećaje u pisanu riječ, zaviriti u skrivene kutke vlastite duše kojih ima više nego naslućuješ i razgolititi se pred čitateljstvom. Ono što volimo dok čitamo neku knjigu su zapravo osjećaji ili misli koje prepoznajemo kao svoje. Volimo se prepoznati u knjizi, i to je sve.”
  • “Objektivnost postoji samo ako si i sam poput objekta. Kažu neki i to kako je u modernoj poeziji lirski subjekt izlišan, nezanimljiv i treba ga izbrisati. Što sve to uopće znači i koga je to zapravo briga? Daj mi priču. Daj mi osjećaj. Ili bar nešto što puca. Subjekt i objekt nek si traže predikat.”
  • “O piscima, čini mi se ponekad, bolje je ništa ne znati prije nego kreneš čitati njihove knjige, ali s pjesnicima mi se pak čini drugačije. Poznavanje pjesničke biografije i njegovog razvoja kao ‘mladog umjetnika’ pomaže pri ‘osjećanju’ njegove poezije.”
  • “Kao što će u jednom intervjuu reći Meša Begić, nema smisla prepričavati poeziju, jer je to nemoguće, nedostatno i beskorisno.”
  • “Kad imaš priliku nekamo otputovati – putuj! Bar dok si još mlad i može ti se!”
  • “Volimo pričati o stvarima o kojima maštamo. Ljudi trebaju nadu, makar i lažnu.”
  • “Možeš bježati cijeloga života, no ne možeš pobjeći od onog što nosiš u sebi, a u sebi nosiš baš sve.” (TUGOMIR MATIĆ)
  • “Čim me netko počne nagovarati kako naprosto moram pročitati neku knjigu koji svi proglašavaju remek – djelom, iskoči neki vrag u meni koji mi to ne dopušta.”

Da ne bude da vas i ja nagovaram da čitate Sejranovića 🙂 evo nekoliko citata pa procijenite sami je li za vas ili ne. A evo i moj utisak za svaki slučaj. 🙂

do sljedećeg čitanja, budite pozdravljeni!
Proza

“Moja baka vam se izvinjava”, Fredrik Bakman (citati)

Bea Balta-Manjgo
📍 Neum, Bosna i Hercegovina, septembar 2021. #knjigaposvuduša

Svi sedmogodišnjaci zaslužuju heroje. Jednostavno je tako. A onome ko tako ne misli fali neka daska u glavi.

– inkoativna rečenica i highlight romana
  • “Ako ne možeš da poništiš ono što je loše, onda bar možeš da povećaš ono što je neloše.”
  • “Ljudi su pušili i ranije pa su se rađala savršeno dobra djeca. Samo tvoja generacija ne shvata da je ljudski rod preživio milione godina bez alergijskih testova i ostalih sranja, prije nego što ste vi došli ovamo i počeli da mislite kako ste mnogo posebni. Misliš da su se, dok smo živjeli u pećinama, mamutske kože prale mašinski na devedeset stepeni prije nego što u njih umoraju novorođenčad?”
  • “Kad imate baku, to je kao da imate vojsku.”
  • “… neprijatelje moraš poznavati bolje nego sebe samog.”
  • “A jednog dana više nije bilo sutra.”
  • “… danas sve mora da bude tako prokleto politički korektno.”
  • “Stvar je u tome da se u Mijami ne dobijaju pokloni za rođendan. Nego se daju. A pritom bi trebalo da poklanjate ono što imate kod kuće i do čega vam je veoma stalo, i da to poklanjate ljudima do kojih vam je stalo više.”
  • “Jer nisu sva čudovišta bila čudovišta od početka, neka čudovišta su postala čudovišta od tuge.”
  • “Nevjerovatne katastrofe uzrokuju nevjerovatne stvari u ljudima, nevjerovatnu tugu, nevjerovatno junaštvo.”
  • “Jer kad nekog voliš, strašno je teško naučiti da ga dijeliš s drugima.”
  • “Nema ničeg lošeg u tome što sam drugačije dijete, baka je rekla da samo drugačiji ljudi mijenjaju svijet.”
  • “Kada se nešto grozno desi u stvarnom svijetu, ljudi uvijek kažu da će se tuga, čežnja i bol u srcu ‘s vremenom smanjiti’, ali to nije istina. Tuga i čežnja su stalno tu, ali kada bismo bili primorani da ih nosimo u sebi ostatak života, niko ne bi imao snage ni za šta. Čamotinja bi nas obogaljila. Zato je naposlijetku jednostavno spakujemo u kofer i pronađemo neko mjesto gdje ćemo je ostaviti.”
  • “Ali kada su se popeli na planinu, i svi strahovi pokuljali napolje, zlatni vitezovi se nisu borili. Nisu vikali i nisu psovali, kao što su radili drugi ratnici. Umjesto toga, vitezovi su uradili jedino što se može učiniti protiv straha: smijali su se. Glasno, prkosno i podrugljivo. A svi strahovi su se jedan po jedan okamenili.”
  • “Morate vjerovati. Baka je to uvijek govorila. Morate vjerovati u nešto da biste mogli da razumijete bajke. ‘Nije baš toliko bitno u šta se vjeruje, ali mora se vjerovati u nešto, jer u suprotnom možeš jednostavno sve da batališ.’ I to bi, da kažemo, uglavnom bilo to.”
  • “Teško je pronaći obrazloženje za smrt. Teško je kada nekoga koga volite morate pustiti da ode.”
  • “… da kod života kvaka i jeste u tome što skoro nijedan čovjek nije baš skroz-naskroz kretan, kao i u tome što u svakome ima bar mrvica kretena. Najteže je u životu truditi se da ostaneš samo na toj mrvici koliko god je to moguće.”
  • “Čovjek želi da ga vole, a ako to nije moguće, onda da mu se dive, a ako to nije moguće da ga preziru i gade ga se. Čovjek želi u drugima da izazove neko osjećanje. Duša juriša u prazan prostor i želi dodir po svaku cijenu.”
  • “Tata, ne moraš da budeš savršen tata. Ali, moraš da budeš moj tata. I ne možeš da prepustiš mami da bude više roditelj nego ti samo zbog toga što je ona slučajno superheroj.”
  • “Jer život je komplikovan i jednostavan. Zato postoje kolači.”

❤️❤️❤️

Vidimo se! 🙂 #odmalogprinca

Proza

“Rat i mir”, citati

Bea Balta-Manjgo

Ako dosad niste, moje impresije o Tolstojevom Ratu i miru možete pročitati u ovom tekstu. Tu sam obećala izdvojiti i nekoliko citata koje sam zabilježila prilikom čitanja pa idemo…

DIO PRVI, Knjiga prva i druga

  • “Kako da čovjek bude zdrav… kad moralno pati!”

  • “Sa starijom djecom roditelji uvijek nešto mudruju, htjeli bi od njih stvoriti nekakvo čudo.”

  • “Kad je u salonu sreo Sonju, Rostov se zacrvenio. Nije znao kako bi se držao prema njoj. Jučer su se u prvom trenutku radosti poljubili zato što su se sastali, ali su danas osjećali da to ne mogu učiniti; on je osjećao da ga svi, i mati i sestre, gledaju upitno i paze kako će se vladati prema njoj. On joj poljubi ruku i reče joj vi – Sonja. Ali se njihove oči sretoše i rekoše jedno drugima ‘ti’ i nježno se poljubiše.”

  • “Šta je zlo? Šta je dobro? Šta treba voljeti, šta mrziti? Radšta valja živjeti, i šta sam ja? Šta je život, a šta smrt? Kakva sila vlada nad svima nama? – pitaše se. I nije bilo odgovora ni na jedno od tih pitanja, osim jednoga koji nije logičan i koji uopće ne odgovara na ta pitanja. Taj je odgovor bio: ‘Kad umreš – sve će se svršiti. Kad umreš, sve ćeš doznati – ili ćeš prestati pitati.’ Ali je i umrijeti bilo strašno.”

  • “Život, međutim, pravi život, u kojem se ljudi najviše zanimaju za zdravlje, bolest, rad, odmor, te za misli, znanost, poeziju, glazbu, ljubav, prijateljstvo, mržnju, strasti, tekao je kao i uvijek, nezavisno i mimo političkog prijateljstva ili neprijateljstva s Napoleonom Bonaparteom i mimo svake moguće reforme.”

  • “Nije dovoljno što ja znam sve što je u meni, treba da i svi drugi to znaju: i Pjer, i ona djevojčica koja je htjela odletjeti u nebo, treba da me svi znaju, da ne živim samo radi sebe, da oni ne žive tako nezavisno od moga života, da se on u svima odražava, i da svi oni skupa sa mnom žive.”

  • “Biblijska predaja kaže da je nerad – besposlenost bila uvjet za blaženstvo prvog čovjeka do njegovog pada. Ljubav prema besposlenosti ostala je ista i u palom čovjeku, ali prokletstvo neprekidno leži na čovjeku, i to ne samo zato što moramo u znoju lica svoga zarađivati kruh svoj nego i zato što po svojim duševnim svojstvima ne možemo biti besposleni i bezbrižni.”

  • “Il y a quelque chose de si ravissant dans le sourire da la melancolie.” / “Ima nešto tako čarobno u osmijehu melanholije.”

DIO DRUGI, Knjiga treća i četvrta + Epilog

  • “Svaki čovjek provodi dvostruki život: osobni, koji je utoliko slobodniji ukoliko su mu interesi apstraktniji, i stihijski, rojevski život, u kojem čovjek izvršava, milom ili silom, zakone koji su mu propisani. Čovjek svjesno živi za se, ali služi kao nesvjesno oruđe za postizanje povijesnih, sveljudskih ciljeva.”

  • “U bici podjeđuje onaj ko je čvrsto odlučio pobijediti.”

  • “Ah, dragi moj, u posljednje mi je vrijeme dozlogrdio život. Uviđam da sam počeo suviše toga shvaćati. A ne valja kad čovjek okusi plod s drveta spoznaje dobra i zla…”

  • “Razumio sam je – mišljaše knez Andrej. Ne samo da sam je razumio nego sam volio u njoj baš onu duševnu snagu , onu iskrenost, onu duševnu otvorenost, baš onu dušu koju kao da je tijelo sputavalo, baš sam tu dušu i volio u njoj… tako snažno, tako sretno volio…”

  • “Izmučene, gladne i umorne ljude na jednoj i na drugoj strani poče podjednako spopadati sumnja trebaju li još tamaniti jedni druge, i na svim se licima opažalo dvoumljenje i u svakoj se duši podjednako javljalo pitanje: ‘Čemu, radi koga, da ubijam i da budem ubijen? Ubijajte koga hoćete, radite šta hoćete, a ja više neću!’ Ta je misao pred večer sazrela podjednako u svačijoj duši. Svakog su se časa svi ljudi mogli zgroziti od onoga što su činili, napustiti sve i pobjeći bilo kamo.”

  • “Moskvu su spalili stanovnici, to je istina; ali ne oni stanovnici koji su ostali u njoj, nego oni koji su je napustili.”

  • “Vidio sam kako joj se duša zanijela molitvom.”

  • “Ljubav? Šta je ljubav? – mišljaše. Ljubav smeta smrti. Ljubav je život. Sve, sve što razumijem, razumijem samo zato što volim. Sve biva, sve postoji zato što volim. Sve je vezano njome. Ljubav je Bog, i umrijeti – znači za mene, za čestivu ljubavi, vratiti se na zajedničko i vječno vrelo.”

  • “Vojnički je moral množitelj koji, pomnožen s masom, daje silu.”

  • “Za nas, kojima je Krist dao mjeru dobra i zla, nema ničega što se ne bi dalo izmjeriti. I nema veličine ondje gdje nema jednostavnosti, dobra i istine.”

  • “Stvarao je, kako je govorio, ozbiljnu biblioteku i postavio sebi pravilo da pročita sve knjige koje kupi. Obično je, ozbiljan, sjedio u kabinetu, zadubljen u čitanje, što je isprva preuzeo kao obavezu, a što mu je poslije postalo svakidašnje zanimanje, koje mu je pribavljalo posebnu vrstu užitka i spoznaju da je zaokupljen ozbiljnim poslom.”

  • “Predmet je povijesti život naroda i čovječanstva. Čini se da se ipak ne može neposredno dokučiti i obuhvatiti riječima – prikazati život ne samo čovječanstva nego nijednog naroda.”

  • “Sve dotle dok se budu pisale povijesti pojedinih ličnosti – pa bile one Cezari, Aleksandri ili Lutheri i Voltairei, a ne povijest svih, bez iznimke, svih ljudi koji su sudjelovali u događaju – morat će se pripisivati pojedinim ličnostima da posjeduju sile koje su tjerale druge ljude da usmjere svoju djelatnost prema jednom cilju. A takav pojam za koji povjesničari znaju jedino je vlast.”

  • “Vlast je cjelokupna volja masa koja je prenesena, izričitim ili prešutnim sporazumom, na upravljače koje su izabrale mase.”

  • “Ako se mijenjaju bravi koji idu na čelu stada, onda je to zato što se sva volja svih brava prenosi s jednog predvodnika na drugoga, prema tome vodi li taj brav stado onuda kuda je ono htjelo ići.”

  • “Bogatstvo – siromaštvo, slava – bezimenost, vlast – podređenost, snaga – slabost, zdravlje – bolest, naobrazba – neznanje, rad – besposlica, sitost – glad, vrlina – porok, samo su veći ili manji stupnjevi slobode. Čovjeka bez slobode ne možemo zamisliti drugačije nego kao mrtvaca.”

That's all folks! Sad još da odgledam film, ovu verziju , i pozdravljam se s Tostojem do daljnjeg! 🙂 #odmalogprinca