Kad je stigla vijest da nas je napustio, bila sam u autobusu sa djecom, na putu za Potočare. Bez riječi ionako zbog mjesta kojem idem, zanijemila sam dodatno i izustila tek “rahmet mu duši”. ⠀
Četiri različite osobe su mi poslale link sa viješću da je preselio. Kao da mi je najrođeniji. ⠀
⠀
Na svom dosadašnjem putu književnosti upoznala sam mnoge. Uistinu je bio od posebnih. Ne samo po kvaliteti onoga što je stvarao, tu ga stavljam bok na bok sa Selimovićem (a znamo da je taj od onih što su stvarali mene), nego i po osobnosti. ⠀
Pisci su sujetni. U svojim svjetovima, pomalo svoji. I on je bio svoj, ali sujeti ni traga. Ni egu. Nikad veću književnu veličinu ne upoznah, a da me više sabura i skromnosti ne ogrli. Mislim da sam najveću tremu u životu imala od susreta s njim. Smatrala sam da sam nedorasla, plašila se da me upita nešto što neću znati odgovoriti, da ne zabrljam strepila. Sve je, svojim glasom, smirenim, i ogromnom erudicijom, odnio. Uživala sam u svakoj riječi, upijala i htjela još. ⠀
⠀
Ono u šta sam sigurna je da će u školskim zapisima mojim, momenat sa slike zauvijek ostati i moj najveći lični uspjeh, a kafa u Blagaju, od životnih uspomena dragih.⠀
U zapisima književnim, ostat će od najposebnijih. ⠀
⠀
Na kraju krajeva, i ova, #odmalogprinca, priča počela je slovima njegovim. ⠀
⠀
Neka Vam je lahka zemlja, Književniče. ⠀
Vašoj gospođi, sabur. ⠀
⠀⠀
Od Malog princa... 