Proza

“Ulaz u prazninu”, Melida Travančić (izbor)

#knjigaposvuduša, Sarajevo, oktobar 2022.

4.

– Umjetnost je pitanje života i smrti.

– Patetično i stotinu puta ponovljeno.

– Umjetnost je život i smrt. Ništa drugo.

– Dramatična si.

– Umjetnost je ozbiljna i neophodna.


9.

– Srušila sam sve granice i nakon toga napisala pjesme.

– Granice u sebi ili oko sebe?

– I jedne i druge.

– Šta misliš šta je to?

– Sloboda.


20.

– Ogledalo u kojem sam željela vidjeti sebe rasprsnulo se.

– Pa šta ćeš sada?

– Ogledat ću se u tvom oku.


28.

– Ja se zovem M.

– Ja sam N.

– To je sve što smo jedno drugom trebali kazati.

– Da stvari nisu izmakle kontroli.


32.

– Kakva je moja pjesma?

– Pokazuje kako se trenutak može lako pretočiti u trajanje koje nema kraja.

– Za pjesmu nije potreban neki veliki povod.

– Ti se rastačeš u mnoštvo čestica.

– Kao u naučno-fantastičnom filmu?

– I onda se stapaš u stihove koji imaju tvoj lik i tvoju zapitanost.

– Šta se potom događa?

– Kao čitalac dugo doživljavam tvoje stihove.

– Kako doživljavaš pjesnikinju?

– Zašto je to važno?

38.

– Kada sam te prvi put vidjela znala sam da si pjesnik. Doduše, izopačen, ali pjesnik.

– Izopačen pjesnik? Kako voliš pleonazme.

– Misliš da je svaki pjesnik po prirodi stvari izopačen?

– Naravno. Kako bi zdrav čovjek mogao pisati.

– Precizno govoriš.

– Ti si izopačena.

– Ima više vrsta izopačenosti.

– Sklonost pisanju je najopasnija među njima.


46.

– Okončat ću sve sa vanjskim životom.

– Šta to znači?

– Predat ću se poeziji.

– Kao ljubavi? Kao muškarcu?

– Zašto uvijek muškarac mora biti ljubav?

– Ne mora. Ali šta sam ja?

– Ti nisi muškarac.

– Nego šta sam?

– Ti si iluzija.

– Otkud onda strast?

– Sve je zapravo poezija.

– Kako ćemo voditi ljubav?

– Riječima.


73.

– U svijetu stvarnoga ti ne bi odabrao mene.

– U svijetu mogućeg bi odabrao tebe.


86.

– Šta da radim?

– U kom smislu?

– Sve izgleda kao da ne postojim.

– Samo si malo izgubila sebe.

– Prenaglila?

– Ogolila si se.

– Da se zaustavim?

– Predlažem.

– Vratit ću se na početak.

– Koji?

– Onda kad ti nisi bio važan.

– Vrati se danu kad si sebi bila važna.


94.

– Zašto si otišao?

– Nisam mogao istrpiti tvoju imaginaciju.

– Odlaziš tačno onog trenutka kada je mašta mogla postati stvarnost.

– Upravo tako.

– To nije bježanje od tebe, to je bježanje od sebe.

– Jesi li to pročitao u nekom romanu?

– Ipak sve ne mogu naučiti.

– Ispituješ granice i uživaš u bijegu.

– Bit će da je tako.

– Jednom ćeš se zaustaviti ili će te neko zaustaviti.

– Ili će to neko uraditi tebi. Nisi ni ti statična.

#odmalogprinca

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s