“Moja baka vam se izvinjava”, Fredrik Bakman (citati)

Svi sedmogodišnjaci zaslužuju heroje. Jednostavno je tako. A onome ko tako ne misli fali neka daska u glavi.

– inkoativna rečenica i highlight romana

• “Ako ne možeš da poništiš ono što je loše, onda bar možeš da povećaš ono što je neloše.”

• “Ljudi su pušili i ranije pa su se rađala savršeno dobra djeca. Samo tvoja generacija ne shvata da je ljudski rod preživio milione godina bez alergijskih testova i ostalih sranja, prije nego što ste vi došli ovamo i počeli da mislite kako ste mnogo posebni. Misliš da su se, dok smo živjeli u pećinama, mamutske kože prale mašinski na devedeset stepeni prije nego što u njih umoraju novorođenčad?”

• “Kad imate baku, to je kao da imate vojsku.”

• “… neprijatelje moraš poznavati bolje nego sebe samog.”

• “A jednog dana više nije bilo sutra.”

• “… danas sve mora da bude tako prokleto politički korektno.”

• “Stvar je u tome da se u Mijami ne dobijaju pokloni za rođendan. Nego se daju. A pritom bi trebalo da poklanjate ono što imate kod kuće i do čega vam je veoma stalo, i da to poklanjate ljudima do kojih vam je stalo više.”

• “Jer nisu sva čudovišta bila čudovišta od početka, neka čudovišta su postala čudovišta od tuge.”

• “Nevjerovatne katastrofe uzrokuju nevjerovatne stvari u ljudima, nevjerovatnu tugu, nevjerovatno junaštvo.”

• “Jer kad nekog voliš, strašno je teško naučiti da ga dijeliš s drugima.”

• “Nema ničeg lošeg u tome što sam drugačije dijete, baka je rekla da samo drugačiji ljudi mijenjaju svijet.”

• “Kada se nešto grozno desi u stvarnom svijetu, ljudi uvijek kažu da će se tuga, čežnja i bol u srcu ‘s vremenom smanjiti’, ali to nije istina. Tuga i čežnja su stalno tu, ali kada bismo bili primorani da ih nosimo u sebi ostatak života, niko ne bi imao snage ni za šta. Čamotinja bi nas obogaljila. Zato je naposlijetku jednostavno spakujemo u kofer i pronađemo neko mjesto gdje ćemo je ostaviti.”

• “Ali kada su se popeli na planinu, i svi strahovi pokuljali napolje, zlatni vitezovi se nisu borili. Nisu vikali i nisu psovali, kao što su radili drugi ratnici. Umjesto toga, vitezovi su uradili jedino što se može učiniti protiv straha: smijali su se. Glasno, prkosno i podrugljivo. A svi strahovi su se jedan po jedan okamenili.”

• “Morate vjerovati. Baka je to uvijek govorila. Morate vjerovati u nešto da biste mogli da razumijete bajke. ‘Nije baš toliko bitno u šta se vjeruje, ali mora se vjerovati u nešto, jer u suprotnom možeš jednostavno sve da batališ.’ I to bi, da kažemo, uglavnom bilo to.”

• “Teško je pronaći obrazloženje za smrt. Teško je kada nekoga koga volite morate pustiti da ode.”

• “… da kod života kvaka i jeste u tome što skoro nijedan čovjek nije baš skroz-naskroz kretan, kao i u tome što u svakome ima bar mrvica kretena. Najteže je u životu truditi se da ostaneš samo na toj mrvici koliko god je to moguće.”

• “Čovjek želi da ga vole, a ako to nije moguće, onda da mu se dive, a ako to nije moguće da ga preziru i gade ga se. Čovjek želi u drugima da izazove neko osjećanje. Duša juriša u prazan prostor i želi dodir po svaku cijenu.”

• “Tata, ne moraš da budeš savršen tata. Ali, moraš da budeš moj tata. I ne možeš da prepustiš mami da bude više roditelj nego ti samo zbog toga što je ona slučajno superheroj.”

• “Jer život je komplikovan i jednostavan. Zato postoje kolači.”

❤️❤️❤️