Za termin „dnevnik čitanja“ sam prvi put čula kad sam počela raditi u školi. Prema planu i programu lektire dnevnik čitanja nije obavezan, ali je poželjan. Pojma, naravno, nisam imala o čemu se radi jer sam ja školu završila sa tekom za lektiru i nikad nam niko nije spomenuo nikakav dnevnik. Pitala sam starije kolege da mi objasne pa mi rekoše da je to „dodatna teka u koju čitalac upisuje neke značajke prilikom čitanja“. Naravno, guglala sam… i naišla na razne interpretacije… od onih da je to teka u koju se upisuju podaci o pročitanom djelu (rod, vrsta, mjesto, vrijeme, likovi…) do onih (kojima se priklanjam i ja) da tu bilježite vlastite impresije o pročitanom. Shvativiši da su mi bliži ovi drugi shvatam i to da dnevnik čitanja vodim i imam cijeli život. Jedino ga tako nisam nazivala.
Oduvijek vodim bilješke prilikom čitanja. Mislim da još uvijek imam teke iz srednje škole u kojima sam ispisivala citate iz Derviša i Tvrđave, kao da će mi negdje pobjeći pa da ih ja ipak imam kod sebe (što naravno niti je bilo obavezno niti nam je bilo ko tražio da to radimo). Vremenom se način vođenja tog dnevnika prilagođavao pristupu djelima koje čitam, mom književnom znanju, godinama… Pa sam pored ispisivanja citata u kojima se pronalazim, počela bilježiti i one koji su važni za djelo, potom i crtice sa smjernicama za čitanje… pa su se tu pojavile i neke strelice, zvjezdice, zaokružene zvjezdice i zvjezdice u kvadratima… simboli samo meni jasni.
Otvaranje bukstagrama me još više približilo praksi vođenja dnevnika čitanja jer ja prikaze skoro nikad ne pišem netom poslije čitanja. Obično se tu krene sa čitanjem neke nove knjige pa prikaz prethodno pročitane zna čekati i po dvadesetak dana. E tu na scenu nastupaju bilješke uz pomoć kojih uspijem posložiti sastav u smislenu cjelinu. Također, mnogo bolje shvatim šta sam pročitala kad nakon čitanja još jednom prođem kroz cijelu knjigu te sve ono podvučeno i na marginama zabilježeno prepišem u svoj tefter, trajni podsjetnik čitaočevog doživljaja svijeta u trenutku čitanja.
Dnevnik sa slike otvorila sam 24. 3. 2020. (da, u karantinu) zbirkom priča „Žurno ispričao Šamilov mlađi sin“, a zatvorila 12. 6. 2021. godine Sejranovićevim Sandalama. Između toga stalo je sljedeće:
- neobjavljena pjesma (tada) nazvana „Motor“ (sada bi se vjerovatno zvala „Vjetar“ ili nekako drugačije :D, 27. 3. 2020.)
- sadržaj Recidiva, prvo slaganje;
- „Izabrana djela 1 i 2“, Izet Sarajlić;
- „Enciklopedija mrtvih“, Danilo Kiš;
- „Roman o Londonu 1“, Miloš Crnjanski;
- „Sofijin svijet“, Jostein Gaarder;
- „Cirkus Columbia“, Ivica Đikić;
- „Sentimentalna povest britanskog carstva“, Borislav Pekić;
- „Kuća sjećanja i zaborava“, Filip David;
- „Marina ili o biografiji“, Irena Vrkljan;
- spisak naslova za Noć knjige 2020;
- spisak naslova za kupovinu kod @imprimatur.ba;
- bilješka: 28. 6. 2020. nedjelja, 800 pratilaca na @od_malog_princa, time to create a blog!
- skica za knjigu proze, inspirisano Dorotejom – Hazarski rečnik (tako piše:D), pa kaže: pisma sebi, ljubavna priča: rat u meni i oko mene, eseji o historiji, sadašnjost pomiješana s prošlošću – vjerovatno nikad neće biti napisana, ali… vidjet ćemo! :D;
- raspored julskih objava za Od Malog princa;
- spisak naslova za ispit iz savremene južnoslavenske književnosti;
- odlike moderne;
- odlike postmoderne;
- „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, Ivo Brešan;
- „Glorija“, Ranko Marinković;
- „Češljugar“, Donna Tartt;
- „Čuješ li nas Frido Štern“, Goran Tribuson;
- „Iza vrata“, Emina Elezović;
- „Ako ti jave da sam pao“, Dario Džamonja – napomena da je sljedeća na redu;
- „Nekrolog jednoj čaršiji“; Zuko Džumhur;
- sadržaj Recidiva, finalno slaganje;
- bukstagram izazovi na koje trebam odgovoriti;
- „Kasino“, Tvrtko Kulenović;
- „Ciganski romansero“, Federico Garcia Lorca;
- „Mehanika fluida“, Tvrtko Kulenović;
- „Ozbiljni razgovori“; Umihana Krličević Omerović;
- „zvjezdičarenje“ djela, 5*, 4*… GR i tako to…;
- „Čovjekova porodica“, Tvrtko Kulenović;
- „Ranjeni golub iznad sarajevskih bara“, Goran Vrhunc;
- „Schindlerov lift“, Darko Cvjetić;
- „Jesenja violina“, Tvrtko Kulenović;
- „Profesor žudnje“, Filip Roth;
- „Kintsugi tijela“, Senka Marić;
- „Vrata koja se njišu“, Tvrtko Kulenović;
- „Male crvene stolice“, Edna O'Brien;
- „Nigdje, niotkuda“, Bekim Sejranović;
- „Bihorci“, Ćamil Sijarić;
- neobjavljena posveta za „Recidiv“;
- „Istorija pčela“, Maja Lunde;
- ideja za roman, 13. 6. 2021. (očigledno jako želim pisati prozu, ali ne znam kako :D);
- i na koricama – „Ispričaj mi o sebi“, spisak pitanja za prvi čas nove školske godine 😀
Dakle, svašta se tu udrobilo… i bilo je zanimljivo ponovo proputovati svim tim redovima. Putovanje dnevnikom obilježenim sa 2021. počelo je sinoć romanom „Elijahova stolica“ o kome pišem u sljedećem postu.
Ovo je trebala biti kratka objava…čisto da se zna! 😀
Od Malog princa... 