ili kraj višemjesečnog “maratona” 😀
Da sam kojim slučajem u književni svijet Tvrtka Kulenovića uplovila Vratima koja se njišu vjerovatno mu se nikad više ne bih (svojevoljno) vratila. Riječ je zbirci eseja, posljednjem djelu iz edicije „Sabrana djela“ . Ako ste čitali moje postove posvećene tom piscu, mogli ste shvatiti da je esej značajan segment njegovog stvaralaštva uopšte. Način na koji je pisao i fikciju (koja kod njega nikada nije samo to) je esejski, intelektualan i filozofski. S obzirom da sam prije ove zbirke tekstova pročitala sve ostalo, stil mi je već bio poznanica, ali mi je čitanje svejedno išlo teško.
Zbirka je podijeljena na nekoliko cjelina, od kojih se neke opet sastoje od nekoliko tematski povezanih eseja. Ono što Kulenovića okupira u ostalim djelima utkano je i ovdje, s tim da je u ovom djelu došlo do otklona od teme rata, a u fokusu interesovanja su spiritualne teme, odnos Istoka i Zapada, književnost. Izdvojila bih, meni interesantnu, cjelinu „Dante, naš savremenik“ u kojoj kroz nekoliko eseja (Danteova savremenost, Danteov realizam, Božanstvena komedija kao moderni roman, Likovi Pakla i recepcija Božanstvene komedije, San kod Dantea, Čovjek svog doba) Kulenović najpoznatijeg humanistu interpretira kao postmodernistu, tj. tumači vrijednosti njegovog djela u (post)modernom svijetu. Možda mi je taj dio bio interesantan i zbog toga što sam imala neka predznanja pa sam mogla shvatiti o čemu priča, za razliku od nekih eseja koji su mi bili čista apstrakcija, pretpostavljam iz razloga što su moja znanja o tematici bila mala (ili nikakva). Za eseje Tvrtka Kulenovića rekli su da oni nikada nisu „napadna demonstracija učenosti, ali ni haotični i dokraja subjektivizirani skup utisaka“, već „sporazum toga dvoga“. Dakle, znanje u kombinaciji sa vlastitim doživljajem svijeta bi, ukratko, bila njegova esejistika. Dobar esej zapravo i čini taj balans između nauke i individualne spoznaje, zar ne? Interesne sfere Tvrtka Kulenovića su brojne, njegovi svjetovi su različiti, ali u svakom od njih pronalazi vrijednost i osvjetljava ga iz više uglova.
E sad, na kraju ove priče, kome bih rekla da (ne) čita Tvrtka Kulenovića?
Ako u djelu tražite akciju, to nije pisac za vas.
Ako tražite isključivo fikciju, nije za vas.
Ako ne volite postmodernu, big no, no također.
Ako su vam dosadni pisci koji imaju tu „intelektualnu“ nit u iskazu, definitivno nije za vas.
Ako ste, pak, od onih koji čitajući uče, ako ste željni novih znanja iz različitih oblasti, ako vas interesuje odnos i razlike Istoka i Zapada, ako volite putovanja, ako se bavite fenomenom rata i zla u čovjeku, ako zazirete od patetike u tekstu… onda slobodno posegnite. Možda će nekom nedovoljno iskusnom čitaocu (rekla bih da sam donekle npr. ja bila ta) čitanje tražiti dodatni napor, možda nećeš uživati u svakom pročitanom redu ili će ti trebati vremena za iščitavanje jer ovo nije jedan od onih za čitalački maraton, ali u konačnici ćeš se osjećati bogatijim.
Ukoliko probaš, bilo bi mi usitinu drago da javiš.
Od Malog princa... 