RECIDIV je zbirka u kojoj je sumiran rad star deceniju. Odavno je, vjerovatno, trebala postojati, ali stvari su se udesile tako da je red došao tek sada. Štošta bih ja tu promijenila, ali… da nije postojalo to, ne bi ni ono što se stvara danas. Dakle, neka stoji, baš tako kako jeste.

Hvala svima zbog kojih je ovo izdanje ugledalo svjetlo dana.

Posebno hvala:

• direktoru Narodne biblioteke Mostar, gdinu Rasimu koji je kad sam rekla da samo želim da knjiga dobije oblik kako bih mogla pisati dalje jer dok se toga ne oslobodim prosto dalje ne mogu, odgovorio: „Bea, nema neformalno. Idemo praviti knjigu. Pravu knjigu.“ U tom trenutku se otvorio put ostvarenju jednog životnog sna. Dakle, ova zbirka voli tople biblioteke, a najtoplije će joj biti kod njenog izdavača – Narodne biblioteke Mostar! Ni ne slutite koliko sam sretna što joj je mjesto upravo tamo.
• uredniku, prijatelju, pjesniku Goranu Vrhuncu na pjesničkim nitima vezanom prijateljstvu, a takva su trajna.
• Stjepanu Bajiću, glavnom uredniku književne stranice Društvo živih pjesnika. Ono što je  2014. godine napisao o poeziji „mlada mostarske pjesnikinje“ stoji umjesto recenzije Recidiva. Kad sam mu se pred kraj prošle godine, nakon 6 godina, javila i rekla da želim da njegovih nekoliko rečenica zamijeni sve one koje mogu biti napisane o toj knjižici, bezuslovno je pristao.
• mojoj Selmi, lektorici zbirke, neizmjerno hvala. Potpisana je kao lektor, ali ona je mnogo, mnogo više! Posrednik u stvaranju, nekadašnja učenica, kolegica, ali iznad svega neko ko zrači pozitivom i blagošću, a takve ova zbirka voli.
• Midheti Agić, majstorici line art-a, što je ideju o koricama pretvorila u savršeno djelo. Rekla sam joj šta želim, poslala tri pjesme i ona je stvorila magiju koju gledate na slikama. Autorica je i ilustracija koje obilježavaju tri ciklusa zbirke.
•  IC štampariji Mostar za štampu i DTP.

Hvala porodici što cijeli život slušaju moja čitanja, iako niko od njih nije iz svijeta slova.

Hvala osobi koja je kad sam rekla kako više nemam šta pisati i kako je sve što sam ja htjela reći već rečeno, rekla: „Uvijek ima smisla pisati.“

I hvala mome A. koji je bio tu i svjetlo palio čak i kad sam ga gasila sama.